Autorica rada istražila je predodžbe o Europskoj uniji u Hrvatskoj putem polustrukturiranih intervjua među pripadnicima triju društvenih skupina koje su s Europskom unijom povezane na različite načine. S EU su izravno bili povezani pripadnici Pregovaračke skupine za vođenje pregovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, koji su posredovali u pregovorima između Zagreba i Bruxellesa. U radu je utvrđeno kako su obrasci „reprodukcije orijentalizma“, koji su bili dijelom prevladavajućeg političkog i medijskog diskursa devedesetih, zamijenjeni novijim diskursom u kojem važnu ulogu imaju regionalna suradnja, liderstvo i prenošenje znanja, što autorica tumači kao otisak diskursa koji prati proširenje EU. Studenti zagrebačkog Pravnog fakulteta, koji pohađaju kolegij "Europsko javno pravo", neke su od središnjih pojmova lokalne simboličke geografije koristili na posve nove načine, rasterećene teških povijesnih i kulturalnih značenja. Napokon, poljoprivrednim poduzetnicima, koji su se prijavili na pretpristupne fondove EU za poljoprivredu, poput SAPARD-a ili IPARD-a, je u njihovom svakodnevnom životu, opterećenom kreditima i borbom s tromom birokracijom, od simboličke geografije bila mnogo važnija pragmatična, uporabna vrijednost Unije. Autorica ovim istraživanjem propituje interpretativnu vrijednost tzv. balkanističkih studija u analizi suvremenog hrvatskog društva, nudeći, osim primjene etabliranih teorijskih koncepata, i moguće izlaze iz stupice „prikladne kritičnosti“ u razmatranju odnosa moći europskog centra i periferije.

Etnologija i antropologija