crta
Hrvatska znanstvena Sekcija img
bibliografija
3 gif
 Naslovna
 O projektu
 FAQ
 Kontakt
4 gif
Pregledavanje radova
Jednostavno pretraživanje
Napredno pretraživanje
Skupni podaci
Upis novih radova
Upute
Ispravci prijavljenih radova
Ostale bibliografije
Slični projekti
 Bibliografske baze podataka

Pregled bibliografske jedinice broj: 523112

Knjiga

Autori: Frano Dulibić
Naslov: Slikarstvo Vladimira Varlaja
( Paintings of Vladimir Varlaj )
Vrsta knjige: monografija
Formalni urednik/ci: Andrej Žmegač
Izdavač: IPU
Grad: Zagreb
Godina: 2011
Serija: Studije i monografije Instituta za povijest umjetnosti
Stranica: 208
ISBN: 978-953-6106-80-6
Prevodilac: Andy Jelčić
Ključne riječi: Vladimir Varlaj; slikarstvo krajolika; magični realizam; mrtva priroda; autoportret; Gorski kotar; Hrvatsko primorje; Zagreb;
( Vladimir Varlaj; landscape painting; magic realism; still life; self portrait; Gorski kotar; Hrvatsko primorje; Zagreb; )
Sažetak:
Vladimir Varlaj rođen je 25. kolovoza 1895. u Zagrebu. Nakon osnovne škole završene u Zagrebu, obitelj živi neko vrijeme u Karlovcu. Varlaj je napustio karlovačku gimnaziju i došao u Zagreb gdje od 1911. do 1912. polazio privatnu Školu za crtanje, grafiku i slikarstvo Tomislava Krizmana, zajedno s budućim slikarima Vilkom Gecanom i Milivojem Uzelcom. Nakon Krizmanove škole upisao je Višu školu za umjetnost i umjetni obrt koju je pohađao do 1914. godine. Tijekom 1912. i 1913. godine radio je u fotografskom atelijeru Mihaila Merčepa. Početkom prvog svjetskog rata mobiliziran je a iz rata se vratio 1917. kao vojni invalid. Potom odlazi u Prag gdje nastavlja školovanje u Pragu uz prijatelje Milivoja Uzelca, Vilka Gecana i Marijana Trepšea. Po povratku iz Praga ova četvorica slikara su zabljesnula na VII. izložbi Proljetnog salona 1919. u Zagrebu. Dvadesete godine su Varlajevo najintenzivnije stvaralačko i izlagačko razdoblje. Pretežno pejsažist, posebno se posvetio krajolicima Gorskog kotara, Kvarnera i Zagreba. Uz krajolike slikao je i manji broj mrtvih priroda i portreta. Intenzivno stvaralačko razdoblje završava oko 1933. godine zbog uznapredovale bolesti, te od tada samo povremeno slika i rijetko postiže ranije dosege. Posljednjih desetak godina kretao se samo u invalidskim kolicima te umro gotovo zaboravljen od javnosti 1962. godine. Sudbina Varlajeva životnog puta proizlazi iz duševne bolesti koja je razarala osjetljivi karakter umjetnika. Ipak, koliko god je njegovo slikarstvo odredila bolest, u jednakoj mjeri ono je "imuno" od iste bolesti te Varlaja predstavlja kao iznimno vrijednoga, upornog i pedantnog slikara koji je bio u potpunosti posvećen svom radu. Svojim je slikarstvom predočio neke od zasigurno najljepših trenutaka svog života, slikama koje su danas nezaobilazan dio povijesti hrvatskog slikarstva krajolika. Iz vremena Varlajeva školovanja nije gotovo ništa sačuvano te je genezu formiranja njegova rukopisa i likovnog izraza teško rekonstruirati. Samo dva mladenačka djela nisu dovoljna da bismo mogli rekonstruirati Varlajev razvitak do 1919. godine, kada se svojim prvim izloženim djelima na VII. proljetnom salonu predstavio već formiranim slikarskim izrazom. Odmah je privukao pozornost kritike i stekao naklonost publike, koja je pokupovala gotovo sve akvarele koje je izložio. Znamo da je u trenutcima razočaranosti i depresije Varlaj znao uništavati svoja djela te je moguće pretpostaviti da je tako jednom uništio svoja djela nastala prije 1919. godine. Od 1919. do 1923. godine sudjelovao je na pet izložbi Proljetnog salona. Od osnutka Grupe nezavisnih umjetnika 1921. do njezina prestanka djelovanja 1927. godine, izlagao je na izložbama koje je ona priredila. Možemo pretpostaviti da je Varlaj mogao biti i suosnivač Grupe nezavisnih umjetnika, jer je jedini uz Ljubu Babića sudionikom svih izložbi u organizaciji grupe, a najčešće je zastupljen s većim brojem radova od ostalih članova. Na izložbama Proljetnog salona i u Grupi nezavisnih, kao i na nekoliko međunarodnih izložbi, Varlaj je među ostalima često izlagao s Ljubom Babićem, Vladimirom Becićem, Jerolimom Mišeom i Zlatkom Šulentićem. Nakon prvih sudjelovanja na izložbama i bezrezervne podrške kritike, već od 1921. likovni kritičari ne prosuđuju Varlajevo djelo na isti način. Jedan dio kritike zamjera mu "upadanje u stilizaciju i maniru", "ilustrativnost" te "formalističko operiranje s par rekvizita". Istodobno se često može naći mišljenje da je jedan od najboljih hrvatskih akvarelista i slikara krajolika. Od 1927. godine na izložbama je prisutan samo s jednim do triju djela te ga kritike samo spominju. Iza 1934. godine tek poneki redak dobiva u kratkim sinteznim pregledima hrvatskog slikarstva, koji se uglavnom pišu u povodu velikih izložbi. Varlaj sve više pada u zaborav i 1962. godine slikarevu smrt primijetio je samo Matko Peić objavivši o njemu dva teksta. Prva mala samostalna izložba Vladimira Varlaja održana je posthumno 1969. godine, s djelima iz fundusa Moderne galerije, a prvi prikaz njegova cjelovita djela objavio je Grgo Gamulin u knjizi Hrvatsko slikarstvo XX. stoljeća (1987). U nekoliko pregleda hrvatskog slikarstva prvih desetljeća dvadesetog stoljeća Varlajevo djelo svrstano je u ekspresionizam (Protić, Maleković), zatim se ističe da u njegovu slikarstvu ima elemenata magičnog realizma (Tonković), odnosno da njegovo slikarstvo pripada magičnom realizmu (Gamulin, Reberski). Likovna kritika rijetko je spominjala domaće ili strane utjecaje na njegovo stvaralaštvo. Među domaćima slikarima značajno je višekratno spominjanje utjecaja Vladimira Becića, a od inozemnih bliskost sa slikarstvom Alexandera Kanoldta. Velika retrospektivna izložba Vladimira Varlaja održana je 1992./1993. u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. Tada je prvi put na jednom mjestu sakupljeno preko stotinu njegovih djela. Tom izložbom omogućen je cjelovit uvid u Varlajevo stvaralaštvo, a svojim tekstom u katalogu Tonko Maroević pridonio je boljem poznavanju, razumijevanju i revalorizaciji do tada zapostavljenog opusa. Varlaj je pokazivao zanimanje za slikarstvo starih majstora njemačkoga, holandskog i flamanskog slikarstva. Iako se u posljednje vrijeme često upozoravalo na podudarnosti sa slikarstvom Alexandera Kanoldta, nalazimo da njegovo djelo nije moglo značajnije utjecati jer je Varlaj uspostavio svoj način prikazivanja prije no što je Kanoldt naslikao svoje prve slike bliske magičnom realizmu. Osim nekih sličnosti, utvrdili smo i mnoge razlike u slikarstvu te dvojice slikara. Na formiranje njegova slikarskog izraza većeg utjecaja moglo je imati djelo Andréa Deraina. Ne treba zanemariti mogućnost utjecaja slikarstva njemačkog romantizma, posebice Caspara Davida Friedricha. Nije moguće ustanoviti koliki je mogao biti utjecaj čeških slikara za vrijeme Varlajeva boravka u Pragu. Tijekom ovog istraživanja, među ostalim, pronađene su fotografije uz pomoć kojih su nastale Varlajeve slike Sljeme s Vrbovca i Motiv iz starog Vrbnika. Oba primjera pokazuju da se Varlaj nadovezuje na niz hrvatskih slikara koji su se u svojem slikarstvu služili fotografijom kao pomoćnim sredstvom. U likovnim kritikama često je istican idiličan karakter njegovih krajolika, no na brojnim slikama možemo vidjeti i svojstva bliska romantičnom ili ekspresivnom izrazu: neba puna gustih, teških i tamnih oblaka, gola stabla, pusti predjeli u hladnim tonovima, nezadrživa snaga prirode pred oluju. Dramatični prikazi prirode ujedno su odrazi drame njegova duševnog stanja. Bolest je prerano onemogućila daljnji slikarski rad, tako da je u svega petnaest godina stvaralaštva (1919. - 1934.) nastao nezaobilazan opus za hrvatsko slikarstvo krajolika. Nakon 1934. godine kvaliteta njegova slikarstva opada i vrlo su rijetka djela u kojima doseže raniju razinu. Varlaj je stvorio likovni izraz koji, osim određenih podudarnosti sa suvremenicima, posjeduje posebnosti proizašle iz njegova osebujna karaktera, koji se tijekom čitava stvaralačkog rada posvetio otkrivanju skrivenih lica motiva hrvatskog krajolika. U Varlajevu slikarstvu krajolici čine najveći dio cjelokupnog opusa. Varlaj nije slikao aktove i interijere, a mali broj mrtvih priroda i portreta nastao je većinom na kraju njegova slikarskog djelovanja, kada ga je bolest učinila nepokretnim i onemogućila u slikanju krajolika. Varlajevo slikarstvo krajolika nastalo je isključivo u Hrvatskoj i to na područjima Gorskog kotara, Hrvatskog primorja i Dalmacije, te Zagreba i okolice. Među motivima Gorskog kotara i okolice Ogulina izdvajaju se slike s motivom planine Klek kao najvažnijim motivom cjelokupnog Varlajeva stvaralaštva. Uz osam ulja na platnu, pet akvarela i dva crteža pronađeni su i podatci o više izgubljenih slika s motivima Kleka. U hrvatskom slikarstvu rijedak je primjer ovakve zaokupljenosti motivom planine. Varlaj je dolazio u blizinu Kleka gotovo svake godine između 1924. i 1929., a slikao ga je s nekoliko različitih mjesta u različitim godišnjim dobima i vremenskim uvjetima. Planinu je najčešće slikao tako da prostrana dolina zauzima oko dvije trećine prostora u slici, a Klek u gornjem dijelu svojim vrhom gotovo dopire do gornjeg ruba slike. Pronađene su tri lokacije s kojih je nastala većina slika s motivom Kleka: selo Sv. Petar, okolica Ogulinskog Hreljina i okolica Vrbovskog. Što je bilo presudno za Varlajevu zaokupljenost Klekom, vjerojatno se nikada neće saznati. Među motivima iz Gorskog kotara jedna je od najpoznatijih Varlajevih slika Crvena kuća na kojoj je prikazana željeznička postaja u Moravicama. Iako je jedna od najboljih, ta slika nije karakteristična za Varlajev opus po ekspresivnom prikazivanju prostor, čemu doprinosi neobična kompozicija s ogoljelim crnim granama u prednjem planu. Motivi koje je Varlaj često slikao u Gorskom kotaru najčešće su rijeka, most i mlin. Danas znamo za šest slika s motivom mlina koje su nastajale tijekom čitava stvaralačkog razdoblja. Varlaj je imao sklonost za prikazivanje pritajene energije u prirodi - u slikama je često prikazan fragment sasvim mirne površine rijeke u blizini mlina ili slapa. Kada je riječ o marinama, često je volio slikati potpuno mirno more nad kojim su golemi sivi oblaci kakve možemo vidjeti pred oluju. Značajan dio Varlajeva opusa čine marine i vedute nastale u Hrvatskom primorju. Na slikama gradova poput Novog Vinodolskog, Vrbnika ili Baške istaknuta je prirodna uraslost grada u krajolik, more pred njima je mirno, prikazani teški oblaci često stvaraju napetost i neobično svjetlo te nečiste tonove boja. Varlaj je prikazao neobična lica primorskih gradova i njihovih uskih ulica koristeći različite likovne postupke vezane uz svjetlo i boju, postupke karakteristične za magični realizam. Bliski su mu i motivi s periferije grada, motivi koji su bili česti u našem slikarstvu tridesetih i četrdesetih godina, kao što je to bilo u njemačkom slikarstvu, posebice dvadesetih godina (Neue Sachlichkeit). Osim motiva Hrvatskog primorja, Varlaj je naslikao i manji broj djela s motivima iz Dalmacije, od kojih je danas poznato svega desetak slika. Većina slika s motivima Zagreba nastala je nakon 1928. godine. Usprkos nekoliko novopronađenih slika, mnogima se izgubio trag. Osim nekoliko motiva iz središta grada, Varlaj je slikao i šumu u Maksimiru, te brežuljke podno Medvednice. Često je radio varijante istog motiva. Malen dio Varlajeva slikarstva odnosi se na temu mrtve prirode, koju je tijekom intenzivna stvaralačkog razdoblja rijetko slikao. Veći dio mrtvih priroda naslikao je četrdesetih godina, a poneku i poslije, u kratkim intervalima kada mu je zdravlje to omogućavalo. Slikao je predmete koji su se nalazili u njegovoj blizini kao što su vrčevi, krčazi i zdjele s voćem ili povrćem, i vaze s cvijećem. Isticao je oblost volumena i čvrstu opnu predmeta. U Varlajevu slikarstvu prisutna je zaokupljenost obilježjima hrvatskog krajolika. Postupno i ustrajno interpretirao je lokalna obilježja. Slikajući krajolike s povišena mjesta, služio se snažnim kontrastima blizine prednjeg plana i udaljenih dijelova prikazanog motiva. Brižljivo je zaglađivao površine zidova i krovova, kore stabala i povšine stijena. Koristio je miješane tonove nanoseći ih potezom kista koji često nije vidljiv. Slikao je oble, pojednostavljene i pročišćene oblike te duge i prostrane sjene. Osim ponekad čistog plavog neba, za Varlaja su karakteristična neba puna teških, sivih oblaka, a ponekad i snopovi svjetla koji se probijaju kroz oblake. Varlajev senzibilitet za prostor, prostorne odnose i kontraste u prostoru uočljiv je na velikoj većini njegovih najboljih slika. Tijekom kratkog plodnog stvaralačkog razdoblja nije mnogo mijenjao način slikanja ; jednom usvojeno dosljedno je provodio postupno se usavršavajući. Takva svojstva njegova slikarstva i ustrajnost u građenju vlastita slikarskog izraza Varlaja svrstavaju među najzanimljivije slikare krajolika u hrvatskom slikarstvu.
Projekt / tema: 130-1301080-1079
Izvorni jezik: HRV
Kategorija: Znanstvena
Znanstvena područja:
Povijest umjetnosti
Upisao u CROSBI: fdulibic@ffzg.hr (fdulibic@ffzg.hr), 24. Kol. 2011. u 18:56 sati



Verzija za printanje   za tiskati


upomoc
foot_4