hrvatski

Regulacijska tijela i regulacija: neki problemi u pogledu (ne)donošenja uredbi za izvršenje zakona

Od 1970-ih u okviru nastojanja za ostvarenjem mjera novog javnog menadžmenta započinju nastojanja za deregulacijom. Doktrina dobrog upravljanja, koju naročito zagovara Europska unija, na temelju loših iskustava s učincima deregulacije, favorizira bolju regulaciju, odnosno pametnu regulaciju. Pametna je ona regulacija koja je primjerena situaciji i dovoljno ekonomična u provedbi. Europska unija, ali i OECD nastoje postaviti standarde za unaprjeđenje oblikovanja propisa. Susjedna Slovenija već duže vrijeme nastoji oko regulacijske reforme i unaprjeđenja regulacijske prakse. Empirijsko i pravno istraživanje provedeno u Hrvatskoj pokazalo je da Vlada u iznimno velikom postotku kasni u donošenju uredbi za izvršenje zakona, ili te uredbe čak ni ne donosi. Analiziraju se potreba, mehanizmi i okviri režima odgovornosti vlade za to. Jedna od mogućih pretpostavki za objašnjenje takve prakse je u prikrivenoj politici deregulacije, budući da Vlada sama predlaže donošenje određenih zakona, kao i njihov sadržaj i tako sama sebi, doduše posredno, određuje regulacijske obveze. Ističe se potreba daljnjeg istraživanja te prakse radi utvrđivanja razloga nesavjesnog regulacijskog djelovanja Vlade. Mogući su i drugi uzroci. Posebno se ističe nemogućnost jasnog razgraničenja zakonodavne materije od one koja se povjerava raznim regulacijskim tijelima. Umjesto jednostranih poziva na deregulaciju, primjerenije je traženje novih regulacijskih mehanizama.

regulacijska tijela - Hrvatska; regulacija; deregulacija; ponovna regulacija; regulacijske agencije; zakon; uredba za izvršenje zakona; podzakonski propisi; oblikovanje propisa

nije evidentirano