Iako su dosta popularna među stručnjacima, u istraživanjima nasilja nad djecom u obitelji postoji neujednačenost u definiranju i operacionaliziranju tjelesnog i ostalih oblika kažnjavanja te tjelesnog i psihičkog zlostavljanja djece kao predmeta mjerenja. Postojeće konceptualne nejasnoće otežavaju usporedbu rezultata između pojedinih istraživanja u Hrvatskoj. U okviru projekta BECAN (www.becan.eu) provedena je epidemiološka studija zlostavljanja i zanemarivanja djece na uzorku od 3 600 učenika 5. i 7. razreda osnovne škole te 2. razreda srednje škole na području Hrvatske. Učenici su procjenjivali čestinu doživljavanja pojedinih odgojnih postupaka od strane svojih članova obitelji, od alternativa kažnjavanju preko tjelesnog kažnjavanja do psihičkog i tjelesnog zlostavljanja. Pri analizi i prezentaciji ovakvih podataka izazov je kako razlikovati sudionike prema izloženosti nasilju te definirati koncept nasilja nad djecom kao multidimenzionalni konstrukt kojim će se uvažiti čestina, težina, trajanje i neposredne posljedice nasilja, što se u dosadašnjim istraživanjima nije provodilo. Kako bi se odgovorilo na ovaj izazov, provedeno je dodatno istraživanje u kojemu su se prikupljale procjene stručnjaka koji rade u sustavu socijalne skrbi (N=68) te studenata psihologije, prava i socijalnog rada (N=151) o težini nasilja pojedinih odgojnih postupaka korištenih u epidemiološkoj studiji projekta BECAN. U radu će se osobita pažnja posvetiti procjenama stručnjaka i studenata kod kojih su procjene težine nasilja kontroverzne te razlikama među ovim dvjema skupinama sudionika. Rezultati istraživanja interpretirani su u kontekstu unapređivanja znanstvenih spoznaja, ali i djelotvornosti društvenog sustava pri prepoznavanju i zaštiti djece od zlostavljanja. Podaci će se također povezati s postojećim modelima roditeljskih odgojnih postupaka te mogućnostima njihovog empirijskog utemeljenja i unapređenja.

Psihologija,Pedagogija,Socijalne djelatnosti