hrvatski

Mogu li se jednodnevnom edukacijom promijeniti stavovi prema slijepim osobama?

Stigmatizacija je poseban izvor stresa za slijepe osobe. Svakodnevno susretanje sa stereotipima okoline o slijepim osobama (primjerice da su pasivne, nesamostalne, manje sposobne i „teške i komplicirane“) predstavlja trajan i nekontrolabilan izvor stresa. Pri tome se najčešće radi o netočnim, pojednostavljenim generalizacijama koje zanemaruju individualne razlike među slijepim osobama. Projekt „Upoznajmo slijepe“ proveo je Hrvatski savez slijepih s ciljem informiranja javnosti o pravima i mogućnostima slijepih osoba, poticanja preobrazbe negativnih stavova okoline u pozitivno prihvaćanje te povećanja postojećeg nivoa uključenosti slijepih osoba u društveni život zajednice. Projekt se provodio kao jednodnevna edukacija u šesnaest županijskih središta koja je obuhvaćala djelatnike u službama koji se susreću sa slijepim osobama. Tijekom edukacije prikupljeni su podaci o razini iskustava koje sudionici imaju sa slijepim osobama, čestini kontakata, znanju te stavovima prema slijepim osobama. Kako bi se pratila promjena, razina znanja i stavovi su ispitani prije i nakon edukacije. U projektu je sudjelovalo 514 sudionika, većinom žena (87%). Rezultati pokazuju da sudionici, nakon edukacije, razinu znanja o pravima slijepih osoba, načinu vođenja te pristupu i komunikaciji procjenjuju statistički značajno boljom nego prije edukacije. U svrhu procjene stavova prema slijepim osobama primjenjen je upitnik kojim se procjenjivala emocionalna i kognitivna komponenta stava. Sudionici su na sedam pridjeva procjenjivali kako se osjećaju kad razmišljaju o slijepim osobama (emocionalna komponenta) te na sedam pridjeva što misle o slijepim osobama (kognitivna komponenta). Svi su pridjevi procjenjivani na semantičkom diferencijalu sa sedam stupnjeva. Rezultati pokazuju da su se stavovi prema slijepim osobama nakon edukacije promjenili i to prema pozitivnijima. Nakon edukacije sudionici se, kad razmišljaju o slijepim osobama, osjećaju ugodnije, laganije, sretnije, sigurnije, uključenije, veselije i opuštenije te imaju pozitivnije mišljenje o slijepim osobama, odnosno doživljavaju ih samostalnijima, sretnijima, sigurnijima i opuštenijima. Zaključno, rezultati pokazuju kako su pomaci u promjeni stavova u zajednici mogući i nakon jednodnevne edukacije, čime su napravljeni prvi koraci prema „olakšavanju“ budućih kontakata.

Slijepi i slabovidni; stavovi; edukacija

nije evidentirano