U članku se prati (rastuća) nemoć jugoslavenskih teoretičara popularne kulture da, u razdoblju nakon ranih 1950-ih, odgovore promjenama koje su zapažali u svakodnevnom životu ponajprije mlađe, urbane populacije. Njihova se promišljanja, i tadašnje omladinske potkulture, uspoređuju s istodobnim i odgovarajućim teorijama, i potkulturama, u drugim europskim socijalističkim društvima, te s onima kapitalističke Europe. U zaključku se navode razlozi zbog kojih jugoslavenski teoretičari nisu, nakon sredine 1960-ih, mogli pratiti promišljanja kolega s zapadnoeuropske teorijske ljevice. |
Sadržaj objavljen na bib.irb.hr (osim ako je drugačaije navedeno) podložan je pravilima Creative Commons licence
