hrvatski

Utjecaj duljine trajanja ekstrakcije i hidrolize na polifenolni sastav i antioksidacijska svojstva biljnih infuzija

Biljne infuzije su posljednjih godina postale najpopularnije piće upravo zbog svog kemijskog sastava te vezano uz njega brojnih pozitivnih učinaka na zdravlje. Biljne infuzije imaju dugu tradiciju primjene u narodnoj medicini, a njihovi brojni pozitivni učinci sve više se potvrđuju rezultatima znanstvenih ispitivanja. U ovom radu ispitan je utjecaj duljine trajanja ekstrakcije vodom (5 i 15 minuta) i kiselinske hidrolize na udjel polifenolnih spojeva i antioksidacijski kapacitet šest biljnih ekstrakata: melisa, majčina dušica, list kupine, cvijet lavande, kopriva i list masline. Udjeli ukupnih fenola, neflavonoida, flavonoida, flavan-3-ola i tanina određeni su spektrofotometrijskim metodama, dok je primjenom tekućinske kromatografije visoke djelotvornosti (HPLC-PDA) određen udjel pojedinačnih fenolnih kiselina, flavona i flavonola. Antioksidacijska aktivnost ispitana je primjenom dvije metode: reakcijom s 2, 2'-azino-bis(3-etilbenzotiazolin-6-sulfonska kiselina) radikalom (ABTS metoda) te reakcijom s željezo(III)-tripiridiltriazinom kompleksom (FRAP-metoda). Najveći udjel ukupnih fenola određen je u hidroliziranom ekstraktu lista kupine te u nehidroliziranom petnaestminutnom ekstraktu melise. Hidrolizirani ekstrakti kupine i melise imaju najveći antioksidacijski kapacitet, dok nehidrolizirani ekstrakt lista masline pokazuje najmanji udjel fenolnih spojeva i najmanji antioksidacijski kapacitet. Najveći udjel ružmarinske kiseline, kao najzastupljenijeg fenolnog spoja, određen je u nehidroliziranom ekstraktu melise nakon 15 minuta ekstrakcije. Konzumiranje ispitivanih biljnih infuzija predstavlja značajan doprinos svakodnevnom unosu bioaktivnih sastojaka u organizam.

Antioksidacijski kapacitet; Biljni čaj; Polifenoli; Tanini; HPLC

nije evidentirano