hrvatski

Razlike u prehrambenom statusu i navikama u prehrani zaposlenih i nezaposlenih osoba

Uvod: Loše prehrambene navike uz smanjenu tjelesnu aktivnost dovode do pretilosti i povećanog rizika za razvoj mnogih kroničnih nezaraznih bolesti koje mogu utjecati na smanjenje radne sposobnosti zaposlenih i/ili otežati pronalaženje radnog mjesta za nezaposlene. Cilj rada: Ispitati prehrambeni status i navike u prehrani radno sposobnih osoba obzirom na njihov radni položaj. Metode: U okviru Hrvatske zdravstvene ankete (HZA) koja je provedena 2008. godine s ciljem utvrđivanja zdravstvenog statusa odraslog stanovništava u Hrvatskoj ispitane su prehrambene navike i stanje uhranjenosti. Ispitivanjem su obuhvaćena 3224 ispitanika (1015 muškaraca i 2209 žena) starijih od 18 godina. Nakon grupiranja ispitanika obzirom na radni položaj konačni uzorak ispitanika je iznosio 1017 ispitanika, od toga 820 zaposlenih i 197 nezaposlenih osoba. Prehrambene navike definirane su učestalošću konzumacije pojedinih namirnica: svakodnevno, do dva puta tjedno, rijetko i nikada ne konzumira, te konzumacijom doručka. Na temelju podataka o visini i težini ispitanika je izračunat je indeks tjelesne mase (ITM). Rezultati: Prevalencija pretilosti prema indeksu tjelesne mase (ITM≥30) u zaposlenih ispitanika iznosila je 29, 6% (95% CI:26, 5-32, 8), a u nezaposlenih 27, 9% (95% CI:21, 5-34, 3), dok prevalencija povećane tjelesne težine u zaposlenih iznosila je 35, 4% (95% CI:32, 1-38, 7), a u nezaposlenih 35, 3% (95% CI:28, 5-42, 1). Ispitujući prehrambene navike utvrđeno je da doručak redovito konzumira manji broj zaposlenih osoba u odnosu na nezaposlene. Također više zaposlenih konzumira „fast food“ dva puta tjedno u odnosu na nezaposlene. Nadalje u prehrani zaposlenih osoba češća je potrošnja crvenog mesa, različitih suhomesnatih proizvoda i slatkiša, ali je utvrđena i veća svakodnevna potrošnja voća, povrća i ribe u odnosu na nezaposlene. Zaključak: Jedna od važnih mjera javnog zdravstva je i edukacija radno sposobnog stanovništva o utjecaju prehrane na zdravlje i principima pravilne prehrane. Nadalje, u svrhu postizanja bolje učinkovitosti na radnom mjestu kao i unaprjeđenja radne sposobnosti potrebno je uspostaviti i međusektorsku suradnju s ustanovama koje imaju organiziranu prehranu za svoje djelatnike (kantine, restorani), kako bi se ponudili što kvalitetniji obroci tijekom radnog vremena.

prehrambeni status; prehrambene navike; zaposlene i nezaposlene osobe

nije evidentirano

engleski

Differences in nutrition status and dietary habits between the employed and the unemployed

Uvod: Loše prehrambene navike uz smanjenu tjelesnu aktivnost dovode do pretilosti i povećanog rizika za razvoj mnogih kroničnih nezaraznih bolesti koje mogu utjecati na smanjenje radne sposobnosti zaposlenih i/ili otežati pronalaženje radnog mjesta za nezaposlene. Cilj rada: Ispitati prehrambeni status i navike u prehrani radno sposobnih osoba obzirom na njihov radni položaj. Metode: U okviru Hrvatske zdravstvene ankete (HZA) koja je provedena 2008. godine s ciljem utvrđivanja zdravstvenog statusa odraslog stanovništava u Hrvatskoj ispitane su prehrambene navike i stanje uhranjenosti. Ispitivanjem su obuhvaćena 3224 ispitanika (1015 muškaraca i 2209 žena) starijih od 18 godina. Nakon grupiranja ispitanika obzirom na radni položaj konačni uzorak ispitanika je iznosio 1017 ispitanika, od toga 820 zaposlenih i 197 nezaposlenih osoba. Prehrambene navike definirane su učestalošću konzumacije pojedinih namirnica: svakodnevno, do dva puta tjedno, rijetko i nikada ne konzumira, te konzumacijom doručka. Na temelju podataka o visini i težini ispitanika je izračunat je indeks tjelesne mase (ITM). Rezultati: Prevalencija pretilosti prema indeksu tjelesne mase (ITM≥30) u zaposlenih ispitanika iznosila je 29, 6% (95% CI:26, 5-32, 8), a u nezaposlenih 27, 9% (95% CI:21, 5-34, 3), dok prevalencija povećane tjelesne težine u zaposlenih iznosila je 35, 4% (95% CI:32, 1-38, 7), a u nezaposlenih 35, 3% (95% CI:28, 5-42, 1). Ispitujući prehrambene navike utvrđeno je da doručak redovito konzumira manji broj zaposlenih osoba u odnosu na nezaposlene. Također više zaposlenih konzumira „fast food“ dva puta tjedno u odnosu na nezaposlene. Nadalje u prehrani zaposlenih osoba češća je potrošnja crvenog mesa, različitih suhomesnatih proizvoda i slatkiša, ali je utvrđena i veća svakodnevna potrošnja voća, povrća i ribe u odnosu na nezaposlene. Zaključak: Jedna od važnih mjera javnog zdravstva je i edukacija radno sposobnog stanovništva o utjecaju prehrane na zdravlje i principima pravilne prehrane. Nadalje, u svrhu postizanja bolje učinkovitosti na radnom mjestu kao i unaprjeđenja radne sposobnosti potrebno je uspostaviti i međusektorsku suradnju s ustanovama koje imaju organiziranu prehranu za svoje djelatnike (kantine, restorani), kako bi se ponudili što kvalitetniji obroci tijekom radnog vremena.

nutritional staus; dietary habits; the employed and the unemployed persons

nije evidentirano