hrvatski

Pretkazatelji smanjene radne sposobnosti zaposlenika u hitnoj medicini – stanje u hrvatskoj

UVOD: Svjetska istraživanja su pokazala da zaposlenici u hitnoj medicini, a posebice osoblje u vozilima, pate od simptoma povezanima s traumatskim događajima i imaju u svom radu više kroničnih stresora nego radnici u drugim ustanovama zdravstvene službe. Za razliku od drugih zemalja u kojima su se provele slične studije, u Hrvatskoj ne postoji specijalizacija hitne medicine. CILJ: Cilj rada bio je utvrditi moguće pretkazatelje smanjene radne sposobnosti uključujući profesionalni stres i kvalitetu života zaposlenika u hitnoj medicini. METODE: Od svibnja do srpnja 2010. u Hitnoj medicinskoj pomoći Grada Zagreba provedena je presječna studija. Upitnici su podijeljeni svim zaposlenicima i sakupljen je uzorak od 125 ispitanika (39 liječnika, 38 medicinskih sestara/tehničara i 48 vozača). Podaci su prikupljani uporabom socio-demografskih pitanja uz pomoć ovih upitnika: Occupational Stress Assessment (OSA), Work Ability Index (WAI) i WHO (World Health Organisation) Quality of Life (WHO-BREF). REZULTATI: Liječnici hitne medicine bili su znatno izloženiji javnom kritiziranju (p=0, 008), a vozači su bili izloženiji opasnostima na radnom mjestu (p=0, 001) u odnosu na druge skupine zaposlenika. Binarni logistički regresijski model pokazao je dva značajna pretkazatelja smanjene radne sposobnosti (zbroj bodova WAI <37): niži fizički zahtjevi u području WHO-BREF (OR=0, 78 ; 95%CI: 0, 68-0, 89 ; p=0, 001) i profesionalni i intelektualni zahtjevi (OR=1, 09 ; 95%: 1, 01-1, 19 ; p=0, 043). ZAKLJUČAK: U cilju povećanja ukupne radne sposobnosti zaposlenika u hitnoj medicini i bolje strukturne organizacije trebalo bi smanjiti napornu fizičku aktivnost i uvesti stažiranje u hitnoj medicini što bi značajno poboljšalo ukupnu radnu sposobnost liječnika u hitnoj medicini.

zdravstveni djelatnici; hitna medicina; radna sposobnost

nije evidentirano