Ekofeminizam je još prije tri desetljeća pokazao društvene temelje opresije žena i prirode, ali ženska reproduktivna prava i dalje ostaju u sferi političke kontrole i patronizacije kojima rukovode vladajući sustavi ideologija, dominantnih politika i patrijarhalnih društvenih institucija. U društvenoj praksi nije uspostavljeno načelo samodeterminacije žena kada je riječ o ljudskoj reprodukciji, nego su ženska tijela i dalje tretirana kao objekti u vlasništvu nekog drugog, u pravilu obitelji, države, politike i Katoličke crkve. Kada je riječ o hrvatskoj reproduktivnoj politici, tu se potpuno ignorira mišljenje javnog mnijenja i rezultati znanstvenih istraživanja iz ovoga područja. Reproduktivna politika u Hrvatskoj uskraćuje reproduktivnu samodeterminaciju žena i parova, derogira neka njihova već stečena prava, te ih izvrgava retradicionalnizaciji vrijednosti povezanih s reproduktivnim odlukama, čime se povećavaju rizici za žensko reproduktivno zdravlje i jača diskriminacija. Rezultati istraživanja u Hrvatskoj, iz 2009. godine na reprezentativnom uzorku od 1363, pokazali su razvijenu svijest žena i potrebu za modernijim pristupom vlastitim reproduktivnim pravima i odlukama o reprodukciji, kao i pristupima reproduktivnim tehnikama, nego što im to reproduktivna praksa u društvu omogućuje. Muškarci su općenito pokazali konzervativnija gledišta, ali su i jedni i drugi značajnom većinom izrazili podršku ženinom pravu izbora u pogledu reproduktivnih odluka.

Sociologija