hrvatski

Jagićeva izdanja hrvatskih srednjovjekovnih književnih tekstova

Hrvatski filolog Vatroslav Jagić, osim što je kritički objavio više staroslavenskih spomenika, objavio je i niz tekstova hrvatske srednjovjekovne književnosti. Za sinteze Historija književnosti naroda hrvatskoga ili srbskoga (1867) i Hrvatska glagolska književnost (1913) Jagić se koristio već istraženom, ali i izvornom građom, književnim tekstovima koji do tada nisu bili kritički objavljeni. Uspoređivao je hrvatsku srednjovjekovnu književnost s drugim književnostima i tražio ishodišta i paralele hrvatskih tekstova i slavenskih i zapadnoeuropskih literatura. Iz dostupnih glagoljskih, ćiriličnih i latiničnih izvora Vatroslav Jagić objavljivao je transliterirane tekstove, donosio prepričan sadržaj i upozorio na književnopovijesne i tekstološke vrijednosti. Na taj je način prvi put izdao hrvatskoglagoljske (a manjim dijelom ćirilične i latinične) dijelove liturgijskih knjiga, apokrife, srednjovjekovne romane, svetačke legende, moralno-poučna djela. Do danas su neka od tih izdanja ostala jedini i nezaobilazni tekstološki izvori za proučavanje hrvatske književnosti, dok su druga bila temelj za daljnja istraživanja i kasnija tekstološka izdanja.

Vatroslav Jagić; hrvatska srednjovjekovna književnost; tekstologija

nije evidentirano