hrvatski

Kompenzirana metoda za kreatinin i procjena glomerularne filtracije u heterogenoj populaciji bolesnika

Kreatinin se izlučuje uglavnom glomerularnom filtracijom što ga čini važnim endogenim pokazateljem funkcije bubrega. Klirens kreatinina definira se kao omjer koncentracije kreatinina u mokraći i u serumu, a u našoj kliničkoj praksi isključivo se klirens kreatinina rutinski primjenjuje za procjenu brzine glomerularne filtracije (GFR). Stoga, kreatinin i klirens kreatinina imaju vodeću ulogu u ranoj dijagnostici, praćenju i stupnjevanju težine kronične bubrežne bolesti (KBB). Za pouzdanost procjene vrlo je važna analitička točnost i pouzdanost metode za kreatinin. Rutinska fotometrijska metoda po Jafféu nije dovoljno specifična zbog reaktivnosti nekreatinskih supstanci iz seruma. Novija usavršena inačica Jafféove metode jest kompenzirana kinetička metoda standardizirana prema referentnoj metodi IDMS i refrentnom kalibratoru. Cilj je ovoga rada ocijeniti kako će se uvođenje kompenzirane metode odraziti na rezultate i interpretaciju kreatinina u serumu te kako će utjecati na procjenu GFR i na klasificiranje bolesnika u stupnjeve KBB. Ispitivana je skupina od 130 muškaraca i 142 žene (20 - 87 god.) kojima je u periodu od 20 dana u KBC Sestre milosrdnice ordinirana pretraga klirensa kreatinina. Serumski kreatinin, klirens kreatinina i procjena GFR (eGFR) prema MDRD jednadžbi koja se temelji na serumskom kreatininu, spolu i dobi, određeni su paralelno s kompenziranom i s nekompenziranom metodom za kreatinin. Obje su metode sljedive prema referentnoj metodi. Kompenzirana metoda statistički se razlikovala od nekompenzirane (P<0, 01), ali uz pripadajuće referentne intervale istovjetno je kategorizirala bolesnike u patološki/fiziološki razred (χ2 test M: P=0, 296 ; Ž: 0, 950). Primjena različitih metoda za serumski kreatinin utjecala je na rezultate klirensa i eGFR. Usporedba klirensa, kao i eGFR, u odnosu na primijenjenu metodu, regresijskim linearnim modelom pokazala je značajne statističke konstantne i proporcionalne razlike te odstupanje od linearnosti (P<0, 01). Vrijednosti GFR s kompenziranom metodom značajno su više, osobito u području > 30 mL/min/1, 73m2. Prema vrijednostima klirensa, odnosno eGFR, razvrstani su ispitanici u odgovarajuće stupnjeve KBB. Muškarci su bili podjednako razvrstani neovisno o metodi (P=0, 922 prema klirensu ; P=0, 230 prema eGFR), dok su žene bile statistički značajno drugačije klasificirane u stupnjevima 1 do 3 (P<0, 016 prema klirensu ; P<0, 001 prema eGFR ). Usporedba rezultata klirensa nekompenziranom metodom (postojeća praksa) s rezultatima eGFR temeljenih na serumskom kreatininu kompenziranom metodom, pokazala je statistički usporedive rezultate prema kojima su bolesnici bili jednakovrijedno razvrstani u stupnjeve KBB (P=0, 921). Zaključno, primjena kompenzirane metode za kreatinin i sukladno tomu i za eGFR prema MDRD jednadžbi, prikladna je za kliničku praksu (ne sakuplja se dnevena mokraća) i najmanje jednako pouzdana kao klirens kreatinina kojim se u nas procjenjuje GFR i stupanj KBB.

kreatinin; klirens kreatinina; glomerularna filtracija; eGFR; kompenzirana Jaffé metoda

nije evidentirano