hrvatski

Evolucijska psihologija i nasilje

U zadnjih petnaestak godina principi moderne sintetičke teorije evolucije sve se više koriste kao teorijski okvir za istraživanja u psihologiji i drugim društvenim znanostima. Primijenjeni u psihologiji (evolucijska psihologija), oni su prvenstveno usmjereni na razumijevanje psiholoških mehanizama koji su procesima prirodne i seksualne selekcije oblikovani tijekom miliona godina evolucije, jer su u okolini naših predaka omogućavali lakše preživljavanje i reprodukciju. Ti su psihološki mehanizmi sastavni dio prirode i suvremenih ljudi, koji žive u okolini koja je u nekim aspektima vrlo različita od okoline u kojoj su ti mehanizmi oblikovani. Zbog toga je vrlo važno razumjeti kako su te promjene u okolini djelovale na funkcioniranje tih mehanizama. Evolucijska perspektiva omogućava nam razumijevanje porijekla i funkcije kognitivnih mehanizama koji produciraju nasilje. Jedna od osnovnih prednosti korištenja evolucijske teorije u području nasilja u obitelji jest u tome što omogućava integraciju niza naizgled nepovezanih fenomena i istraživanja. Nadalje, kao integrativna meta-teorija ona omogućava postavljanje niza neočiglednih predikcija u različitim područjima istraživanja. Jedna od najvažnijih implikacija njezine primjene je stvaranje preduvjeta da javne politike i zakonodavstvo vezano uz nasilje u obitelji počivaju na znanstvenim spoznajama o ljudskoj prirodi, a ne na moralističkim pristranostima, vjerskim dogmama i predrasudama.

evolucijska psihologija; nasilje

nije evidentirano