Značaj inzulinske rezistencije u šećernoj bolesti tip 1 (CROSBI ID 582773)
Prilog sa skupa u zborniku | sažetak izlaganja sa skupa | međunarodna recenzija
Podaci o odgovornosti
Duvnjak, Lea ; Bulum, Tomislav ; Kovačević, Ivana
hrvatski
Značaj inzulinske rezistencije u šećernoj bolesti tip 1
Inzulinska rezistencija označava stanje u kojem inzulin, unatoč održanom lučenju iz gušterače ne može ostvariti svoje unutarstanične učinke. Inzulin je najpotentniji anabolički hormon u organizmu koji regulira metabolizam ugljikohidrata, masti i bjelančevina, sintezu i razgradnju hormona, rast i diferencijaciju stanica, i funkciju endotela krvnih žila . Upravo iz raznovrsnih učinaka inzulina proizlazi heterogenost patoloških stanja povezanih s inzulinskom rezistencijom. Iako inzulinska rezistencija predstavlja ključni patofiziološki čimbenik šećerne bolesti tipa 2, ona može biti prisutna i u bolesnika s šećernom bolešću tipa 1, u kojih je primarni metabolički poremećaj deficit inzulina. Uvođenje jednostavne metode izračuna inzulinske rezistencije (estimated glucose disposal rate-eGDR) koja uključuje kliničke i laboratorijske parametre, a korelira s rezultatima euglikemijskog hiperinzulinemijskog klamp testa. omogućila je sustavno proučavanje ovog poremećaja u šećernoj bolesti tipa 1. Istraživanja su ukazala na prisutnost inzulinske rezistencije i ostalih sastavnica metaboličkog sindroma u oko 15-39% bolesnika s šećernom bolešću tipa 1 i njezinu povezanost s rizikom razvoja i progresijom mikro i makrovaskularnih komplikacija. Rezultati našeg istraživanja na 350 bolesnika s šećernom bolešću tipa 1 dokazali su da je inzulinska rezistencija povezana s povećanom učestalošću retinopatije, neuropatije i albuminurije, poremećajem metabolizma lipida i markerima nealkoholne bolesti jetre. Inzulinska rezistencija označava stanje u kojem inzulin, unatoč održanom lučenju iz gušterače ne može ostvariti svoje unutarstanične učinke. Inzulin je najpotentniji anabolički hormon u organizmu koji regulira metabolizam ugljikohidrata, masti i bjelančevina, sintezu i razgradnju hormona, rast i diferencijaciju stanica, i funkciju endotela krvnih žila . Upravo iz raznovrsnih učinaka inzulina proizlazi heterogenost patoloških stanja povezanih s inzulinskom rezistencijom. Iako inzulinska rezistencija predstavlja ključni patofiziološki čimbenik šećerne bolesti tipa 2, ona može biti prisutna i u bolesnika s šećernom bolešću tipa 1, u kojih je primarni metabolički poremećaj deficit inzulina. Uvođenje jednostavne metode izračuna inzulinske rezistencije (estimated glucose disposal rate-eGDR) koja uključuje kliničke i laboratorijske parametre, a korelira s rezultatima euglikemijskog hiperinzulinemijskog klamp testa. omogućila je sustavno proučavanje ovog poremećaja u šećernoj bolesti tipa 1. Istraživanja su ukazala na prisutnost inzulinske rezistencije i ostalih sastavnica metaboličkog sindroma u oko 15-39% bolesnika s šećernom bolešću tipa 1 i njezinu povezanost s rizikom razvoja i progresijom mikro i makrovaskularnih komplikacija. Rezultati našeg istraživanja na 350 bolesnika s šećernom bolešću tipa 1 dokazali su da je inzulinska rezistencija povezana s povećanom učestalošću retinopatije, neuropatije i albuminurije, poremećajem metabolizma lipida i markerima nealkoholne bolesti jetre.
inzulinska rezistencija; šećerna bolest tip1
nije evidentirano
engleski
The significance of Insulin resistance in type 1 diabetes
nije evidentirano
insulin resistance; type 1 diabetes
nije evidentirano
Podaci o prilogu
26-27.
2011.
objavljeno
Podaci o matičnoj publikaciji
Knjiga sažetaka 5.hrvatskog endokrinološkog kongresa s međunarodnim sudjelovanjem
Crnčević-Orlić, Željka
Zagreb:
Podaci o skupu
5. hrvatski endokrinološki kongres s međunarodnim sudjelovanjem
predavanje
28.09.2011-02.10.2011
Pula, Hrvatska