hrvatski

Osjećaj usamljenosti i socijalno ponašanje djece školske dobi u kontekstu socijalne interakcije

Cilj istraživanja je utvrditi da li kvaliteta interakcije s vršnjacima može objasniti osjećaj usamljenosti i ponašanje prdadolescenata i adolescenata. Teorijsku osnovu čini Sullivanova interpersonalna teorija u kontekstu koje su rezultati i interpretirani. Rezultati ukazuju na zaključak o značajnoj povezanosti između kvalitete interakcije u dijadi, osjaćaja usamljenosti, agresivnog i prosocijalnog ponašanja. Kvaliteta interakcije s najboljim prijateljem značajan je prediktor usamljenosti te prosocijalnog i agresivnog ponašanja. Adolescenti koji kvalitetu dijadne interakcije procjenjuju višom osjećaju se manje usamljeni i u repertoaru ponašanja koriste prosocijalne obrasce ponašanja, za razliku od adolescenata koji nisu zadovoljni interakcijom s najboljim prijateljem i koji pokazuju višu razinu usamljenosti, a u repertoaru ponašanja koriste agresivno ponašanje. Utvrđene su i spolne razlike. Mladići se osjećaju usamljenije od djevojaka i češće koriste agresiju u svom ponašanju. Djevojke se osjećaju manje usamljeno i prosocijalno ponašanje je češće u repertoaru njihovog ponašanja.

Usamljenost; Prijateljstvo; Agresivno ponašanje; Prosocijalno ponašanje

nije evidentirano