Cilj ovog istraživanja je bio ispitati glavne pretpostavke teorije očekivanja i vrijednosti Eccles i Wigfielda (2000) u kontekstu učenja matematike. U istraživanju je sudjelovalo 294 učenika trećeg razreda gimnazije. Ispitivane su varijable očekivanja uspjeha/uvjerenja o sposobnostima u matematici, subjektivne vrijednosti matematike, zatim strukture ciljeva u učionici te kao kriterijske varijable ocjena iz matematike na kraju školske godine i namjera upisa željenog studija. Hijerarhijska regresijska analiza je pokazala značajnu prediktivnu vrijednost varijable očekivanja uspjeha/uvjerenja o sposobnosti za uspjeh iz matematike: oni učenici koji su u većoj mjeri očekivali uspjeh i smatrali se kompetentniji u području imali su više ocjene iz matematike na kraju školske godine. Logistička regresijska analiza je pokazala kako varijabla subjektivne vrijednosti matematike značajno pridonosi predikciji odabira željenog studija: oni učenici koji matematiku smatraju važnom, zanimljivom ili korisnom u većoj mjeri pokazuju sklonost odabiru studija iz područja povezanog s matematikom. U istraživanju je ispitivana i prediktivna vrijednost struktura ciljeva u učionici za uspjeh u matematici i odabir željenog studija. Kao jedini značajni pozitivni prediktor se pokazuje struktura cilja izvedbe putem izbjegavanja za uspjeh iz matematike. Općenito se može reći da je potvrđena većina pretpostavki teorije očekivanja i vrijednosti kao i da je ustanovljena slaba povezanost okolinskih činitelja (struktura ciljeva) s promatranim varijablama.

Psihologija