Oko 1800. godine Ivan Luka Garagnin iz Trogira, jedan od najistaknutijih dalmatinskih prosvjetitelja, započeo je svoje fiziokratske ideje sprovoditi u djelo na obiteljskim imanjima, na kojima je podizao uzorne gospodarske građevine. Za arhitekte je odabrao značajne talijanske predstavnike klasicizma, među kojima su Giannantonio Selva iz Venecije i Antonio Noale iz Padove. U projektima Selve i Noalea uočavaju se kule s golubarnicima i otvoreni trijem, karakteristični za gospodarska krila Palladijevih vila. Ti se pak elementi pojavljuju u najranijim primjerima ruralnih kuća na području Veneta, koje se nazivaju barchesse. Tako su talijanski arhitekti za dalmatinsko gospodarstvo Garagninovih predvidjeli građevine koje su u sebi zapravo nosile tradiciju Veneta. Naglašeno je da Garagnin od značajnih arhitekata nije naručivao samo projekte za reprezentativne vile ili kolonske kuće (u kojima pod istim krovom žive zemljoposjednik i kolon), već i za kuće za težake. U izlaganju je posebno istaknuta tema kuće za siromaha kao projektnog zadatka, svojstvenog istinskom klasicizmu.

Povijest umjetnosti