crta
Hrvatska znanstvena Sekcija img
bibliografija
3 gif
 Naslovna
 O projektu
 FAQ
 Kontakt
4 gif
Pregledavanje radova
Jednostavno pretraživanje
Napredno pretraživanje
Skupni podaci
Upis novih radova
Upute
Ispravci prijavljenih radova
Ostale bibliografije
Slični projekti
 Bibliografske baze podataka

Pregled bibliografske jedinice broj: 566012

Časopis

Autori: Rojko, Pavel
Naslov: Glazbenoterijska i psihološka uporišta glazboterapije
( Music-theoretical and psychological grounds of music therapy )
Izvornik: Tonovi (0352-9711) 40 (2002); 17-27
Vrsta rada: članak
Ključne riječi: muzikoterapija; glazbena pedagogija; izlječiteljska moć glazbe; profil muzikoterapeuta
( music therapy; music education; therapeutic power of music; music therapist profile )
Sažetak:
Muzikoterapija, terapija glazbom, ili liječenje glazbom ima tri ishodišta. To je, prvo, uvjera u odgojne i druge, izvanglazbene „moći” glazbe koju (vjeru) zapadnoeuropska glazbena kultura baštini od starih istočnih civilizacija i od Stare Grčke. Drugo uporište muzikoterapije čine (glazbeno)fiziološka i medicinska istraživanja koja su pokazala da glazba ima neke, sasvim mjerljive učinke na čovjeka: ona može djelovati na puls i krvni tlak, na napetost mišića, na ritam i brzinu disanja, na električnu vodljivost kože. Kako su sve to ujedno i fiziološki korelati emocija, proizlazi da se takve emocije mogu glazbom i namjerno izazvati a to može imati određene zdravstvene (pozitivne kao i negativne) učinke. Treće je uporište muzikoterapije glazbenopsihološko. Glazbenopsihološka su istraživanja pokazala da ljudi relativno uniformno reagiraju na određene tipove glazbe, pripisujući im – opet relativno konzistentno – određena raspoloženja. Bilo je glazbenih psihologa koji su bili spremni liste takvih skladbi i pripisanih raspoloženja shvaćati kao recepte izravno primjenjive u praksi muzikoterapije. Analiza teorijskih uporišta muzikoterapije pokazuje da glazba ne može liječiti. Takva tvrdnja ne dovodi u pitanje muzikoterapiju nego je samo stavlja u realne okvire. A ti realni okviri znače da je muzikoterapijski postupak u svojoj biti individualan i uglavnom nepredvidiv. Stoga je glazbeni terapeut zapravo glazbeni pedagog koji mora biti u stanju muzikoterapijsku seansu kreirati na licu mjesta. Znanja i umijeća koja mu pritom trebaju, nisu specifična, muzikoterapijska znanja, nego znanja medicinska, psihologijska, glazbena i – prije svih – glazbenopedagoška.
Izvorni jezik: HRV
Kategorija: Znanstveni
Znanstvena područja:
Psihologija,Pedagogija,Znanost o umjetnosti
URL cjelovitog teksta:
Google Scholar: Glazbenoterijska i psihološka uporišta glazboterapije
Upisao u CROSBI: projko@muza.hr (projko@muza.hr), 28. Pro. 2011. u 12:12 sati
Napomene:
Objavljeno i u Zborniku: Umjetnost i znanost u razvoju životnog potencijala.Zagreb: Hrvatska udruga za psihosocijalnu onkologiju, 2003. (ur. Miroslav Prstačić) ISBN 953-98505-2-5 Rad se može naći i u knjizi: Rojko, P. Glazbenopedagoške teme. Zagreb: J. Zlatar, 2012.



Verzija za printanje   za tiskati


upomoc
foot_4