hrvatski

Svjedočenje nasilju u obitelji i poremećaj u ponašanju

Djeca koja svjedoče obiteljskom nasilju mogu reagirati na različite načine ovisno o nekoliko faktora (intenzitetu i trajanju nasilja, počinitelju te njihovim individualnim karakteristikama - spolu, dobi, karakteristikama ličnosti, podršci okoline, prijašnjim iskustvima). To iskustvo može rezultirati promjenama na emocionalnom, fizičkom i socijalnom planu te djeca uz moguće separacijske poteškoće, psihosomatiku, slabiji školski uspjeh mogu iskazivati agresiju, regresivna ponašanja, poteškoće u ponašanju ili neke naučene obrasce nasilnog ponašanja u socijalnim odnosima. Cilj rada je utvrditi u kliničkom uzorku Poliklinike za zaštitu djece grda Zagreba udio djece s poremećajem u ponašanju koja su svjedočila nasilju u obitelji te da li djeca koja samo svjedoče nasilju u obitelji statistički značajno češće iskazuju poremećaje u ponašanju u odnosu na djecu iz drugih promatranih skupina (djeca koja ne svjedoče nasilju u obitelji niti su izložena zlostavljanju, djeca koja su izložena samo zlostavljanju te djeca koja svjedoče nasilju u obitelji i izložena su nekom obliku zlostavljanja). Također će u radu biti prikazan udio djece s poremećajima u ponašanju u ukupnom kliničkom uzorku, s naglaskom na dobi i spol, njihovu izloženost zlostavljanju i zanemarivanju u obitelji te neke karakteristike njihovih obitelji. U kliničkom uzorku djece koja su bila uključena u obradu multidisciplinarnog tima u periodu od 2006. do 2009. godine, njih 17, 9% je svjedočilo nasilju u obitelji, od toga ih je 11, 8% izloženo isključivo nasilju u obitelji dok je 6, 1% izloženo i drugim oblicima zlostavljanja. Analiza podataka je pokazala kako među djecom koja svjedoče nasilju u obitelji njih 10, 5% pokazuje poremećaje u ponašanju te kako se skupina djece koja su izložena samo svjedočenju nasilju u obitelji i druge promatrane skupine djece ne razlikuju obzirom na učestalost dijagnosticiranog poremećaja u ponašanju. Bitno je naglasiti ograničenja ovog istraživanja obzirom da se radi o kliničkom uzorku djece koja su u obradi i tretmanu Ustanove specijalizirane za psihotraumatiziranu djecu. Stoga, nije moguće donositi generalizirane zaključke za ostalu populaciju, no nadamo se da će dobiveni rezultati pomoći u daljnjem kliničkom radu s djecom sličnih poteškoća te potaknuti daljnja istraživanja.

poremećaji u ponašanju; svjedočenje nasilju u obitelji; zlostavljanje

nije evidentirano