hrvatski

Izloženost djece nasilju – jesmo li nešto naučili?

Problem izloženosti djece nasilju izaziva pažnju struke i javnosti tek 1962. godine člankom Kempea i sur. Sindrom pretučenog djeteta, u kojem su opisane kliničke manifestacije tjelesne zlostavljanosti kod djece. Danas, 40-ak godina kasnije, postoje jasni dolazi kako je nasilje nad djecom globalni problem – očituje se u različitim oblicima i duboko je ukorijenjeno u kulturalnoj, ekonomskoj i socijalnoj svakodnevici. Iako je postignut veliki napredak u razumijevanju nasilja, ka i prevencija nasilja nad djecom, još uvijek postoje mnoga neodgovorena pitanja. Brojne retrospektivne studije daju korisne informacije o simptomima i posljedicama izloženosti djece nasilju, ali nedostaju prospektivna istraživanja koja bi ispitala dugoročne posljedice kod djece, kao i evaluacija efekata ponavljanog izlaganja s obzirom na težinu, vremenski odmak od događaja, dob, spol, socioekonomski status, etničku i kulturalnu pripadnost, Povećanim angažmanom stručnjaka iz vladinog i nevladinom sektora uočeni su mnogi nedostaci i manjkavosti sustava za zaštitu djece, što je dovelo do mijenjanja postojećih zakonskih okvira, stvaranja raznih preventivnih programa, planova i strategija za zaštitu djece od nasilja. Kako bi se postigla bolja razmjena znanja, bolje definiranje ciljeva prevencije, evaluacija preventivnih programa te učinkovita koordinacija poduzetih aktivnosti, nužno je poboljšati suradnju znanstvenika, institucija sustava i nevladinih organizacija koje se bave zaštitom djece.

djeca; nasilje; posljedice; prevencija; zaštita djece

nije evidentirano