Problematiziranjem radnog iskustva žena u profesiji dizajna vizualnih komunikacija kao kreativnoj industriji pokušalo se otkriti kako profesija i karakter rada strukturiraju svakodnevni život žena u kontekstu reprodukcije postojećih radnih i rodnih odnosa. Radno iskustvo žena je shvaćeno kao indikator položaja žena u društvu, kao i pokazatelj modernizacijskog potencijala profesije tematiziranjem njene etabliranosti i društvene uloge. U prvom dijelu teksta kroz teorijski se okvir nastojalo prikazati sociološka shvaćanja problematike rada u postindustrijskim društvima preko profesija karakterističnih za tip ekonomije koju obilježavaju kreativne industrije. Ulazak žena na tržište rada, obrazovanje te profesionalno etabliranje uzimaju se kao pokazatelji za dvorazinsko razumijevanje modernizacijskih procesa: jedna se razina odnosi na promjene u strukturi rada, a druga na promjene u iskustvu rada. Utjecaj decentraliziranog i fleksibilnog rada na iskustvo žena istraživao se u empirijskom dijelu rada utemeljenom na primjeni kvalitativne metodologije uz primjenu feminističkog pristupa stajališta. U prvom istraživačkom ciklusu intervjuirani su eksperti koji se istraživački i teorijski bave dizajnom čime se dobio uvid u institucionalni okvir profesije dizajna. U sljedećem ciklusu su intervjuirane dizajnerice vizualnih komunikacija u Zagrebu, Osijeku, Rijeci, Zadru, Splitu i Dubrovniku. Osim regionalne raspoređenosti, zahvaćeni su svi radni organizacijski oblici, pa je razgovarano s dizajnericama zaposlenima u oglašivačkim agencijama, u studijima ili u drugim poslovnim subjektima u kojima su zadužene za dizajn, zatim sa samozaposlenima i suvlasnicama studija za dizajn i konačno sa zaposlenicama javnih institucija. Prikupljeni su sekundarni i tercijarni podaci o prisutnosti žena u strukovnim i obrazovnim institucijama, te o institucionalnoj organiziranosti profesije čime se utvrdila struktura i stupanj organiziranosti dizajnerske struke u Hrvatskoj. Triangulacijom svih podataka utvrđeno je da je profesionalna specifičnost dizajna razvidna u fleksibilizaciji rada i feminizaciji dana bez jasne razdjelnice radnog, javnog dijela od osobnog, privatnog dijela dana. U pogledu samostalnosti žena to otvara mogućnosti afirmacije ženskog rada, ali u domeni tržišne pozicije i značajnijeg profesionalnog etabliranja znači reprodukciju tradicionalnih rodnih odnosa nepovoljnih za žene.

Sociologija