Istraživanja faune mahovnjaka šireg riječkog područja započinje GRUBE, 1861. Prvi koji se sustavno bavio mahovnjacima u akvatoriju Kvarnera, bio je HELLER (1867). FRIEDL zatim (1918) revidira sve dotadašnje radove i navodi za sjeverni Jadran ukupno 86 vrsta. KOLOSVÁRY (1943) popisuje vrste sakupljene za vrijeme mađarske ekspedicije “Najade” (1913-1914) oko Rijeke. O mahovnjacima u okolici Rovinja pišu NIKOLIĆ (1954, 1959), ZAVODNIK (1963), GAMULIN-BRIDA i sur. (1968) i IGIĆ (1975). LOVRIĆ (1976) spominje u Velebitskom kanalu koraligensku “briozojsku” biocenozu Hippodiplosetum foliaceae. Iste godine SILÉN i HARMELIN (1976) opisuju novu vrstu u podmorju otoka Prvića (Velebitski kanal). U novije vrijeme ZAVODNIK i KOVAČIĆ (2000) popisuju 27 vrsta Riječkog zaljeva. HAYWARD i McKINNEY (2002) utvrđuju 103 vrste u rovinjskom akvatoriju, od čega 5 novih za znanost. U Velebitskom kanalu NOVOSEL i suradnici (2004) utvrđuju 50 vrsta u podmorju otoka Prvića. U blizini vrulja u Velebitskom kanalu praćenjem brzine rasta kolonija vrste Pentapora fascialis utvrđen je najbrži rast kolonija nekog mahovnjaka u svijetu (10 cm /god) (COCITO i sur., 2006 ; MILLER i sur., 2006). Danas je u sjevernom Jadranu ukupno utvrđeno 159 vrsta mahovnjaka (NOVOSEL i POŽAR- DOMAC, 2001 ; HAYWARD i McKINNEY, 2002 ; NOVOSEL i sur., 2004) dok su za cijelu istočnu obalu Jadrana utvrđene 222 vrste (NOVOSEL, 2005). Upravo su u sjevernom Jadranu do sada najviše istraživani i stoga najbolje poznati predstavnici ove skupine.

Biologija