Istraživanja pokazuju kako je podjednaka uključenosti oba roditelja u odgoj djeteta iznimno važna jer ima pozitivne učinke na sve aspekte djetetova razvoja, a novije teorije ističu i važnost dvojne privrženosti. Implicitne teorije odraslih o roditeljskim ulogama te općenito o ulogama oca i majke u obitelji oblikuju dječju sliku o ponašanjima karakterističnima za jednog odnosno drugog roditelja. Pri tom se, osim ideje o tome «što radi mama, a što tata», od najranijih dana razvija i poimanje rodnih uloga općenito. Ono je rezultat različitih okolinskih utjecaja, od kojih je obitelj svakako najvažniji. No značajan kontekst u djetinjstvu može biti i dječji vrtić odnosno odagajatelji/ce. Naime, opravdano je pretpostaviti kako način na koji odgajatelj/ice poimaju uloge majke i oca u dječjem razvoju (i u obitelji općenito) može utjecati na oblikovanje dječje percepcije tih uloga (što je u širem kontekstu povezano i s razvojem stereotipa o rodnim ulogama). Stoga je cilj ovog (preliminarnog) istraživanja bio provjeriti kako buduće odgajateljice percipiraju ulogu oca i majke u razvoju djeteta te smatraju li ih općenito ravnopravnim partnerima u obitelji. U istraživanju je sudjelovalo 96 studentica prve godine odgojiteljskog studija koje su odgovorile smatraju li uloge majke i oca jednako važnima te su opisale što je, po njihovom mišljenju, glavna uloga majke, a što oca. Sudionice su također trebale izraziti svoj stupanj slaganja s tvrdnjama na Upitniku stavova o jednakosti rodnih uloga kako bi se ispitalo imaju li tradicionalne ili egalitarne stavove o partnerskim ulogama u obitelji. Rezultati su pokazali kako većina sudionica smatra uloge majke i oca jednako bitnima. Nadalje, tematska analiza opisa tih uloga pokazala je kako se oni mogu svrstati u nekoliko kategorija. Kada je riječ o najvažnijim karakteristikama majčine i očeve uloge, sudionice u oba slučaja najčešće navode emocionalnu toplinu i bliskost. Sjedeće dvije najčešće karakteristike majčine uloge su njega djeteta te osiguravanje raznolikih poticaja za razvoj, dok je u slučaju očeva osiguravanje raznolikih poticaja za razvoj na drugom mjestu, a na trećem je «priprema za život». U opisima očevih uloga istaknule su se i dvije specifičnosti: podrška majci te ekonomska skrb o obitelji. Kada je riječ o partnerskim ulogama oca i majke u obitelji općenito, sudionice smatraju kako bi one trebale biti ravnopravne. Dobiveni rezultati ukazuju kako buduće odgajateljice prepoznaju važnost suradničkog roditeljstva te partnerske ravnopravnosti u obitelji što je ohrabrujući podatak iz perspektive mogućih utjecaja na razvoj dječje percepcije majčine i očeve uloge, ali i rodnih uloga općenito.

Psihologija,Pedagogija