hrvatski

Važnost privrženosti prijateljima i roditeljima za rizično i delinkventno ponašanje adolescenata

Dosadašnja istraživanja koja su se bavila privrženošću u adolescenciji naglašavala su važnost privrženosti prijateljima u tom razvojnom razdoblju (Allen i Land, 1999 ; Hazan i sur., 1991). Novija istraživanja pokazuju kako adolescenti istovremeno mogu biti privrženi različitim objektima, dok kod većine roditelji ipak ostaju primarni objekt privrženosti (Markiewicz, Lawford, Doyle i Haggart, 2006 ; Rosenthal i Kobak, 2010). Adolescenti s visokim izbjegavanjem i niskom anksioznošću u odnosima s roditeljima pokazuju poremećaj ponašanja, odnosno eksternalizirane probleme (Allen i sur., 2002 ; Allen i sur. 2007 ; Rosenstein i Horowitz, 1996). Iako postoje empirijske potvrde uloge nesigurne privrženosti roditeljima u objašnjenju uključivanja adolescenata u rizična i delinkventna ponašanja (npr. Allen i sur. 1997 ; Allen i sur. 1998 ; McElhaney i sur., 2006), istraživanja su uglavnom provođena na uzorcima iz opće populacije adolescenata. Osim toga, pri pokušaju objašnjenja rizičnog i delinkventnog ponašanje adolescenata, istraživači su se uglavnom orijentirali na privrženost roditeljima, rijetko na privrženost prijateljima, a vrlo rijetko su uključivali oba konstrukta. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati ulogu privrženosti roditeljima i prijateljima pri uključivanju u rizična i delinkventna ponašanja mladića u domovima za odgoj i odgojnim zavodima. Pretpostavili smo kako će adolescenti u većoj mjeri izdvojiti prijatelje kao dominantan izvor emocionalne podrške te kako će značajnu ulogu u objašnjenju njihova uključivanja u rizična i delinkventna ponašanja imati i njihova privrženost roditeljima i privrženost prijateljima. U istraživanje je uključen 101 maloljetnik i mlađi punoljetnik u dobi od 14 do 22 godine (M=17, 04 ; SD=1, 505) iz Odgojnog zavoda Turopolje, Odgojnog doma Mali Lošinj te Doma za odgoj djece i mladeži Zagreb. Privrženost roditeljima i prijateljima mjerena je Modificiranim inventarom iskustava u bliskim vezama (Kamenov i Jelić, 2003), a rizično i delinkventno ponašanje Upitnikom samoiskaza rizičnog i delinkventnog ponašanja (Ručević, Ajduković i Šincek, 2009). Rezultati su pokazali kako adolescenti najčešće kao dominantan izvor emocionalne podrške biraju roditelje. Izbjegavanje bliskosti s roditeljima je izraženije nego izbjegavanje bliskosti s prijateljima, što je posebno izraženo kod onih adolescenata kojima su prijatelji dominantan izvor emocionalne podrške. Rizično i delinkventno ponašanje adolescenata pozitivno je povezano s izbjegavanjem u odnosima s roditeljima te anksioznošću u odnosima s prijateljima. Ovakvi rezultati sugeriraju kako adolescenti koji su roditeljima nesigurno privrženi vjerojatno imaju problema u odnosima s roditeljima te se više orijentiraju prema prijateljima. Zbog potrebe za afirmacijom i prihvaćanjem među vršnjacima, takvi adolescenti češće će se uključivati u ona ponašanja koja njihovi vršnjaci smatraju prihvatljivima.

privrženost roditeljima; privrženost prijateljima; rizično i delinkventno ponašanje; adolescenti

nije evidentirano