hrvatski

Otto Weininger i Beč: poticaj i uništenje

Rad pokušava doznačiti u kojoj mjeri jedan velegrad ( u svom najintenzivnijem svekolikom razvoju u doba njegovog svjetskog značenja i u jednom izrazito turbulentnom vremenu ) može utjecati na razvoj jednog pojedinca, a i može biti razlogom individualne propasti.Poradi gore navedenog, gledalo se u ovom radu približiti jedna takva pojedinačna sudbina. Stoga se je analizirao kratak život Otta Weiningera ( Beč, 1880.-Beč, 1903.), bečkog filozofa i psihologa, u rodnom mu gradu, u Beču na prijelazu XIX. na XX. stoljeće, u prijestoljnici u kojoj su tada živjeli i djelovali / stvarali i velikani poput Freuda, skladatelja Malhera, književnika Zweiga i Kafke te slikara Klimta ili fizičara Bolzmanna ; metropole u kojoj je djelovalo i niz svjetski poznatih / priznatih institucija, velegrada sa nizom veličanstvenih zdanja, širokih avenija, uređenih perivoja i parkova - megapolisa svjetlosti i plavog Dunava u koji se slivalo milijunsko mnoštvo iz «šarolike» tadašnje monarhije, pa i čitavog svijeta. Raspraviti je nisu li sve te datosti visokog urbaniciteta i njegova svekolika atmosfera mogli biti poticaj da netko govori i piše ( još u to vrijeme ) o spolu i karakteru ili o fenomenu genijalnosti, ali da i sam okonča život sa svega 23 godine. Zato nam je ustvrditi ( ili umjesto zaključka istaknuti ) da nam je i danas i dalje istraživati život jednog neprijeporno nadarenog i začudno senzibilnog Otta Weiningera i njegova odnosa sa Bečom, premda smo dobrano već zašli u eru globalizacije.

Otto Weininger; Beč; poticaj; uništenje

nije evidentirano