hrvatski

Dijele li statut i poduzetnički ugovori zajedničku korporacijskopravnu prirodu i koliko je to bitno za praksu?

Raspravlja se o pravnoj prirodi statuta i poduzetničkih ugovora. Zaključuje se da je statut pravni posao sui generis koji se može označiti kao obveznopravni i organizacijski ugovor. Razgraničuju se formalne i materijalne odredbe statuta i objašnjavaju razlike u tumačenju formalnih i materijalnih odredaba statuta. Formalne odredbe tumače se po načelima obveznog, a materijalne po načelima korporacijskog prava (prava društava). Nije upitna teoretska srodnost statuta i poduzetničkih ugovora što samo po sebi nameće određene analogije i problematizira jedinstvenu kategoriju poduzetničkog ugovora de lege lata. Nužan je diferenciran pristup tumačenju pravne prirode poduzetničkih ugovora jer ugovori iz čl. 479. ZTD-a imaju nespornu korporacijsku, organizacijsku pravnu prirodu, a ugovori iz čl. 480. ZTD-a mogu imati i korporacijske i obligacijske elemente pri čemu o okolnostima pojedinog slučaja ovisi hoće li obligacijski čak i u cijelosti potisnuti korporacijske. Sporno je stoga potpadaju li, posebice, pod pojam ugovora o zakupu poduzeća ili pogona, ugovora o prepuštanju poduzeća ili pogona i ugovora o vođenju poduzeća ili pogona, dakle, ugovora s naslova čl. 480. st. 1. t. 3. ZTD-a, samo oni ugovori koji su po svojoj pravnoj prirodi pretežito korporacijski ili je, pak, takvo klasificiranje njihove pravne prirode praktički irelevantno. Rasprava nije bez praktične važnosti jer o njezinom ishodu ovisi kad će se, posebice. ma ugovore s naslova čl. 480. st. 1. t. 3. ZTD-a primijeniti odredbe čl. 481. do čl. 486. ZTD-a.

statut; poduzetnički ugovor; organizacijski ugovori

nije evidentirano