hrvatski

Psihodijagnostika djece s neurološkim oštećenjima i posljedice za dijete

Djeca s neurološkim oštećenjima mogu imati manje ili veće teškoće u različitim područjima razvoja ili funkcioniranja. Dijagnostički zadatak psihologa je utvrditi u kojim područjima i u kojoj mjeri dijete ima teškoća, koji su primarni, a koji sekundarni deficiti te koje su sposobnosti očuvane i kakvi su potencijali djeteta za daljnji život, učenje i profesionalno usmjerenje. Neke od posljedica mogu biti aktualne i kratkotrajne, neke mogu dulje potrajati te se očitovati u specifičnim uvjetima, a ponekad su fiksirane kao trajni deficiti. Stoga je potreban specifičan pristup svakom djetetu, jer jedna dijagnoza ne znači istu kliničku sliku, niti isti poremećaj ima isti uzrok. Pri tom je važno biti svjestan da na dijagnostičku procjenu utječe naše znanje, iskustvo, očekivanja, stereotipi i stavovi koje imamo prema određenom tipu oštećenja i dijagnozi, što ćemo jednim dijelom demonstrirati kroz radionicu. Tipično za djecu s neurološkim oštećenjima jest disharmonija u razvoju, tj. oštećenja pojedinih funkcija, više nego globalno zaostajanje u razvoju, što postavlja pred psihologa dodatne zahtjeve i iziskuje napor. Dijagnostički postupak završava mišljenjem o trenutnom stanju i odlukom o postupku rehabilitacije i školovanja, što je integrativni proces i ne smije se temeljiti na pukoj statistici. U radionici ćemo zajednički analizirati nalaze iz psihologijske prakse za konkretnu djecu i razgovarati o teškoćama na koje nailazimo u našem psihodijagnostičkom radu.

psihidijagnostika; djeca s neurološkim oštećenjima

nije evidentirano