hrvatski

Odnos emocionalne kompetentnosti i prepoznavanja emocija u glazbi

Cilj je ovog rada bio istražiti odnos između prepoznavanja emocija u glazbi i rezultata na standardnim mjerama emocionalne kompetentnosti. U istraživanju je sudjelovalo 329 studenata, koji su najprije ispunili Upitnik emocionalne kompetentnosti (Takšić, 2002.), a zatim i Upitnik za procjenu glazbenih ulomaka tijekom slušanja šest ulomaka klasične glazbe različita emocionalnog ugođaja. Zadatak sudionika bio je navesti dominantnu emociju koju su prepoznali u glazbenom ulomku te označiti je li im glazbeni ulomak poznat otprije. Rezultati su pokazali da poznatost glazbenih ulomaka uglavnom nije utjecala na prepoznavanje emocija u glazbi, a sudionici su s najvećom točnosti prepoznali emociju sreće, zatim tuge, a s najmanjom točnosti emociju straha. Potvrđena je i glavna pretpostavka istraživanja o odnosu prepoznavanja emocija u glazbi i rezultata na Upitniku emocionalne kompetentnosti, pri čemu je utvrđeno da sudionici koji su iskazali veću točnost prepoznavanja emocija u glazbi postižu i više rezultate na Upitniku emocionalne kompetentnosti, posebno na podskali sposobnosti razumijevanja i uočavanja emocija, gdje je utvrđena značajna razlika u prepoznavanju svih triju osnovnih emocija iz glazbe. Značajne su korelacije dobivene između rezultata svih podskala Upitnika emocionalne kompetentnosti i sposobnosti prepoznavanja emocija u glazbi, osim povezanosti između sposobnosti upravljanja i regulacije emocija i sposobnosti prepoznavanja tuge u glazbi.

emocije; emocionalna kompetentnost; glazba

nije evidentirano