Knjiga prikazuje rezultate desetogodišnjeg istraživanja stavova prema školovanju u Vukovaru, na uzorku učenika u nastavi na hrvatskom i u nastavi na srpskom jeziku i pismu i njihovih roditelja. Ukupno je ispitano 2117 učenika i 2737 roditelja, u tri vremenske točke: 2001., 2007. i 2011. godine. Također su ispitani i neki indikatori međuetničkih ponašanja. Rezulati su pokazali blagi oporavak međuetničkih stavova i ponašanja tijekom desetogodišnjeg razdoblja, no ti su pomaci vrlo mali i postavlja se pitanje njihove praktične važnosti. Ovo je istraživanje jedno od rijetkih koje pokazuje da je spontani oporavak stavova u zajednici nakon sukoba vrlo spor i da je potrebno ulaganje aktivnog napora kako bi se etničke grupe u zajednici približile i njegovale pozitivne i funkcionalne međuetničke odnose. Istraživanje je također pokazalo da su međuetnički i integracijski stavovi roditelja pozitivniji od stavova njihove djece, kao i da roditelji imaju prisnije kontakte s pripadnicima druge grupe, te pokazuju manju sklonost međuetničkoj diskriminaciji. Ovo istraživanje otvara važno pitanje uloge odijeljenog školovanja većinske i manjinske djece u njihovoj socijalizaciji i posebno socijalnoj integraciji. Na kraju se daju preporuke za organizaciju školovanja u Vukovaru, koje polaze od načela najboljeg interesa djeteta i poštovanja dva temeljna prava - prava djece na školovanje na vlastitu jeziku i pismu, kao i pravo odrastanja u integriranoj zajednici. |