hrvatski

Mjerenje kreativnosti kao skupa definiranih oblika ponašanja

Cilj je ovoga priopćenja prikazati pristup mjerenju kreativnosti temeljen na konsenzusnoj procjeni i suvremenim postavkama u mjerenju osobina i sposobnosti. Kreativnost operacionalizirana kao za nju indikativni oblici ponašanja, neposredno je dostupna istraživanju. Svako je pojedinačno kreativno ponašanje moguće razlikovati po stupnju tipičnosti za kreativnost, složenosti, potrebnom znanju, intelektualnom i emocionalnom angažmanu, rodnoj i dobnoj primjerenosti te učestalosti. Dodatno, svako od kreativnih ponašanja je cijenjeno (prestižno) ili bezvrijedno u kontekstu u kojemu se javlja, socijalno poželjno ili nepoželjno (npr. slikanje ili grafiti?), jeftino ili skupo (zahtijeva ili ne zahtijeva financijska ili druga sredstva) itd. Shvatimo li kreativnost u bilo kojoj osobi kao specifičnu idiosinkratsku konstelaciju pojedinačnih oblika ponašanja, ukupnu vrijednost ili veličinu kreativnosti te osobe moguće je, poznavajući što čini tj. kako se ponaša, izraziti neovisno o prosjeku skupine kojoj pripada a na temelju karakteristika ponašanja koja pokazuje i koje su unaprijed poznate. Konstelacija je kreativnih ponašanja za osobu predvidiva i djelomično sadržajno specifična. Takav radikalan pristup razumijevanju i mjerenju kreativnosti kao pojedinačnih za kreativnost indikativnih oblika ponašanja prati suvremena poimanja o mjerenju osobina i sposobnosti. Naglaskom na kreativnost kao ponašanje (proces) uklanjaju se iz jednadžbe mjerenja kreativnosti nepoznanice kvalitativnih karakteristika proizvoda (produkta procesa) i psiholozima vraća u fokus kreativnost kao opažljivo i dobrim dijelom mjerljivo i predvidivo ponašanje. Prethodnim istraživanjima, intervjuima, opažanjem ponašanja djece, pregledom literature i prikupljanjem komentara školskih stručnih suradnika prikupljen je skup od 313 različitih oblika kreativnih ponašanja djece i adolescenata u slobodno vrijeme izvan škole. Psiholozi koji rade s djecom te dobi procijenili su sva ponašanja na ljestvici od sedam stupnjeva uspoređujući jedno ponašanje s drugim na indikativnosti (tipičnosti) ponašanja za kreativnost (N = 9 ; α = .96 ; RMSEAjednofaktorsko rješenje = .073, RMSEA 90% = 0.053-0.094). Studenti su psihologije svako ponašanje procijenili na preostalim karakteristikama. Rezultati govore u prilog mogućnosti razlikovanja kreativnih ponašanja na nizu karakteristika, što otvara priliku za drugačiji pristup njenom mjerenju u osobi. Istraživanje i mjerenje kreativnosti kao ponašanja u djece i adolescenata ima izuzetnu vrijednost u svim situacijama odgoja i obrazovanja.

kreativnost u djece i adolescenata; mjerenje

nije evidentirano