hrvatski

Glagolska i imenska morfologija u ranom usvajanju hrvatskoga

Istraživanja usvajanja jezika usmjerena su i na pojavnost vrsta riječi i njihovih oblika. Tako rana istraživanja u engleskome jeziku pokazuju da 60% riječi u razdoblju jednočlanih iskaza čine imenice, dok se oko 20% riječi odnosi na glagole. Taj se odnos s porastom dobi mijenja, te nam može biti pretpokazatelj kasnijeg jezičnog razvoja. U procesu promjena uloga riječi mijenjaju se i njihova morfološka obilježja. Razvedenost morfologije u hrvatskome jeziku nudi djetetu velik broj mogućih odabira, sufiksalnih morfema za iskazivanje istoga oblika, te je stoga njihovo usvajanje zahtjevnije i mogućnost je pogreške veća. Sustavnija istraživanja ranoga jezičnog razvoja u hrvatskome jeziku počela su se provoditi tek u novije vrijeme, te još uvijek ne postoji iscrpan opis procesa usvajanja hrvatskoga jezika. Na uzorcima spontanoga govora djeteta od 18, 26 i 30 mjeseci učinjena je raščlamba gramatičke morfologije na tri razine: a) obilježja usvojenosti glagolske i imenske morfologije b) odnos čestotnosti i kakvoće usvojenih gramatičkih morfema c) odnos slijeda, točnosti i značaja usvojenih gramatičkih morfema unutar glagolske i imenske morfologije. Promatrani uzorak djetetova govora dio je longitudinalnoga praćenja jezičnoga razvoja djeteta. Podaci su dobiveni audio-snimanjem razgovora majke i djeteta u razmacima od 7 dana. Budući da su istraživanja pokazala da je upravo dob od 18 mjeseci važna za usvajanje jezika (prijelaz od jednočlanih k višečlanim iskazima), praćen je uzorak govora djeteta te dobi.

glagolska morfologija; imenska morfologija; rani jezični razvoj; hrvatski

nije evidentirano