hrvatski

Rimska konjska oprema

Iako nisu bili tradicionalno konjanički narod, Rimljani su bili voljni više ili manje uspješno preuzeti konjsku opremu od Kelta i istočnih naroda. Kao što se vidi na primjeru sedla, ponekad su zadržali i strane nazive. Sami su nazivi, nažalost, jedino što nam je od konjske opreme ostalo u sačuvanim izvorima iz rimskog vremena, a detaljni i vjerodostojni opisi nam nedostaju. Zato se kod analize opreme moramo osloniti na ne uvijek točno prikaze na rimskim spomenicima i pronađene predmete koje možemo pripisati konjskoj opremi. Kombinacijom prikaza i sačuvanih predmeta moguće je napraviti prilično točne i detaljne rekonstrukcije svih dijelova rimske konjske opreme. Iako je malo toga od rimskog sedla sačuvano, izrađena je dobra rekonstrukcija i replika koju je moguće, uz neke teškoće, isprobati na konju opremljenom u rimskom stilu. Replike rimskih žvala su, kao i drugi metalni dijelovi uzde, kombinirani sa suvremenim remenjem oglavine kako bi se pokazala njihova učinkovitost. Izrađuju se i replike rimske orme iako ne izgleda da je ona bila potrebna baš svakom rimskom jahaču. Ono što nedostaje kod eksperimentalnog rada s rimskom konjskom opremom je kvalitatna objava cjelokupne izrade i korištenja ovakvih replika. Takvi bi radovi olakšali razumijevanje pojednih dijelova konjske opreme i nje u cjelini, te spriječili da se ona u najvećem broju slučajeva svede samo na katalogiziranje i uvrštavanje u tipologije. Ipak, dobro je što se izrađuju i ovakve, možda ne uvijek precizne i točne rekonstrukcije i replike. Čak i ako se njima opremaju konji u predstvama za širu publiku, bilo kakvo njihovo korištenje svojevrsni je eksperimentalni rad i može se iskoristiti ne samo u znanstvene svrhe, već i za promociju rimske kulture i poboljšanje turističke ponude raznih mjesta koja imaju rimsku tradiciju.

Rimska konjska oprema

nije evidentirano