U članku se razmatra proces oblikovanja slovačke književno-jezične norme u slavenskome kontekstu, a poglavito u odnosu na češki jezik. Pri tome se posebna pozornost posvećuje trima ključnim standadotvornim momentima: preporodnome (1846), međuratnome (1920.), i poratnome (1966.-1968.). Potonji je trenutak obilježen znanstvenim skupom o kulturi slovačkoga književnog jezika, koji po zaokretu u jezičnoj politici podsjeća na donošenje hrvatske Deklaracije, što se direktno odrazilo i na suvremenu jezičnu situaciju. |
Sadržaj objavljen na bib.irb.hr (osim ako je drugačaije navedeno) podložan je pravilima Creative Commons licence
