Enteričke mikročestice zaleplona (CROSBI ID 378385)
Ocjenski rad | diplomski rad (sveučilišni)
Podaci o odgovornosti
Dobričević, Marija
Jug, Mario
hrvatski
Enteričke mikročestice zaleplona
Slaba topljivost zaleplona ograničava njegovu apsorpciju iz gastrointestinalnog trakta, što smanjuje bioraspoloživost. Taj problem bi se mogao riješiti razvojem oblika koji će selektivno oslobađati lijek u kolonu, time izbjegavajući njegovu metaboličku inaktivaciju. Stoga je cilj ovog rada bio je oblikovati enteričke mikročestice koje će selektivno oslobađati lijek u crijevnom mediju te time postići veću bioraspoloživost lijeka. Mikročestice su pripremane postupkom sušenja raspršivanjem uz minimalnu upotrebu organskih otapala. pH kontrolirani sustavi pripremljeni su pomoću Eudragit® S100 polimera otapanog u amonijevom hidrogenkarbonatu, a lijek je uklapan sam, u obliku binarnog (zaleplon i RAMEB) i ternarnog (zaleplon, RAMEB i HPMC) kompleksa. Pripremljene su i Eudragitne mikročestice binarnog kompleksa zaleplona i HPMCAS te ternarnog kompleksa zaleplona, RAMEB i HPMCAS. Pripremljene mikročestice su podvrgnute termalnom tretmanu kako bi se Eudragit iz oblika topljive amonijeve soli preveo u netopljivi anionski oblik. Dobivene mikročestice karakterizirane su primjenom termičke analize (DSC), infracrvenom spektrofotometrijom (FTIR), određivanjem raspodjele veličine čestica, prinosa i učinkovitosti uklapanja lijeka. In vitro oslobađanje lijeka ispitano je u simuliranom želučanom (pH 1, 5) i crijevnom (pH 6, 8) mediju. Rezultati provedenih ispitivanja pokazuju da je dobiveni prinos od 40 do 57%, što je karakteristično za korištenu metodu. Postignuta je vrlo visoka uspješnost uklapanja lijeka, 93 do 97%. DSC metodom potvrđena je amorfizacija lijeka unutar mikročestica. FTIR metodom je potvrđeno da termičkim tretmanom mikročestica nije došlo do potpunog uklanjanja amonijevog iona iz topljive soli polimera. Ispitivanjem in vitro oslobađanja postignuto je oslobađanje od 20% za Eudragitne mikročestice zaleplona i 30% za Eudragitno HPMCAS mikročestice zaleplona u želučanom mediju (pH 1, 5). U istim uvjetima oslobađanje iz mikročestica s ciklodekstrinima inosilo je 50-60% u prvih 10 min. te 70-80% unutar 2h, što pokazuje da razvijene mikročestice ne osiguravaju dostatnu zaštitu od neželjenog oslobađanja lijeka u kiselom mediju želuca. U simuliranom crijevnom soku (pH 6, 8) iz Eudragitnih mikročestica lijek se oslobađao postupno, oslobođeno je 40% doze u prvih 10 minuta, a nakon sat vremena je lijek u potpunosti oslobođen. Mikročestice s ciklodekstrinom pokazuju gotovo identični profil oslobađanja u crijevnom mediju, bez obzira na sastav i način uklapanja lijeka. Kod njih je u prvih 10 min. oslobođeno više od 90% doze lijeka. Temeljem tih rezultata može se zaključiti da ciklodekstrini poboljšavaju profil oslobađanja lijeka u crijevnom mediju, ali matriksni oblik sustava ne pruža dostatnu zaštitu od oslobađanja u želučanom soku. U tu svrhu trebalo bi oblikovati spremišni tip sustava kao što su mikrokapsule, obloženi peleti i sl
Zaleplon; Eudragit®; enteričke mikročestice; ciklodekstrini; sušenje raspršivanjem
nije evidentirano
engleski
Enteric microparticles of zaleplon
nije evidentirano
Zaleplon; Eudragit®; enteric microparticles; cyclodextrins; spray drying
nije evidentirano
Podaci o izdanju
52
10.05.2013.
obranjeno
Podaci o ustanovi koja je dodijelila akademski stupanj
Farmaceutsko-biokemijski fakultet
Zagreb