hrvatski

Povezanost tjelesne aktivnosti i subjektivno procijenjenog zdravlja kod zaposlenika srednje dobi u Republici Hrvatskoj

U razvijenim zemljama, zdravstvene tegobe ljudi uzrokovane suvremenim načinom života utjecale su na smanjenje kvalitete života uopće, a uzrokovale su i goleme ekonomske gubitke (DeVol i Bedroussian, 2007). Populacija zaposlenih ljudi predstavlja pokretačku snagu društva, odnosno nacije, stoga ne čudi činjenica da se zdravstvenom statusu zaposlenika posvećuje sve veća pozornost. Tjelesna aktivnost u slobodno vrijeme ima važnu ulogu ne samo u prevenciji kroničnih bolesti i tegoba različite vrste već i u unapređenju zdravstvenog aspekta kvalitete života. Uključivanje u tjelesne aktivnosti (TA) tijekom slobodnog vremena (npr. različiti programi vježbanja i druge sportsko-rekreacijske aktivnosti) relativno je ekonomična i lako provediva preventivna mjera. Iako postoje brojni znanstveni dokazi o pozitivnim učincima TA na različite sastavnice zdravlja (Bouchard i sur., 2007) oni se uglavnom temelje na istraživanju učinaka TA u slobodnom vremenu dok su učinci TA u ostalim domenama svakodnevnog života (posao, transport i kućanstvo) rjeđe istraživane, a rezultati nekonzistentni. Stoga je ovo istraživanje provedeno s dva cilja. Prvi cilj je bio utvrditi povezanost između tjelesne aktivnosti u četiri domene (posao, transport, kućanstvo i slobodno vrijeme) i lokomotornih te psihofizičkih tegoba koje zaposlenici srednje dobi osjećaju kao posljedicu rada na svom radnom mjestu. Drugi cilj rada je bio utvrditi povezanost TA sa subjektivno procijenjenim zdravljem zaposlenika srednje dobi. Istraživanje je provedeno na stratificiranom slučajnom uzorku radnog stanovništva srednje dobi (n=766), a podaci su prikupljeni metodom strukturiranog intervjua. Tjelesna aktivnost je ispitana pomoću hrvatske verzije upitnika "International Phyisical Actvity Questionnaire - IPAQ". Za procjenu tegoba lokomotornog sustava i psihofizičkih tegoba korištena je lista tegoba. Lista sadrži 17 tegoba, a ispitanici odgovorima na Likertovoj skali s pet stupnjeva procjenjuju koliko često, kao posljedicu uvjeta na radnom mjestu, osjećaju pojedinu tegobu. Subjektivno procijenjeno zdravlje je ispitano pomoću hrvatske verzije upitnika SF-36 (Ware i Sherbourne, 1992). Povezanost između TA i subjektivno procijenjenog zdravlja utvrđena je serijom multiplih regresijskih analiza pri čemu su se kao skup prediktora koristile varijable TA u pojedinim domenama, a kao a kao kriterij sumarna mjera tegoba lokomotornog sustava, sumarna mjera psihofizičkih tegoba te sumarne mjere subjektivno procijenjenog fizičkog odnosno mentalnog zdravlja. Utvrđena je statistički značajna povezanost između TA i tegoba lokomotornog sustava kod zaposlenika (Multiple R=0, 24) i zaposlenica (Multiple R=0, 19) pri čemu su tegobe lokomotornog sustava bile u pozitivnoj korelaciji s TA na poslu i negativnoj korelaciji s TA u slobodnom vremenu. Nadalje, utvrđena je statistički značajna povezanost između TA i psihofizičkih tegoba kod zaposlenika (Multiple R=0, 22) pri čemu je utvrđena negativna korelacija između TA u slobodnom vremenu i psihofizičkih tegoba. Također je utvrđena statistički značajna povezanost između TA i sumarne mjere subjektivno procijenjenog fizičkog (Multiple R=0, 20) i mentalnog (Multiple R=0, 22) zdravlja kod zaposlenika. Analizom po domenama je utvrđena negativna povezanost TA u transportu i subjektivno procijenjenog fizičkog zdravlja te pozitivna povezanost TA u slobodnom vremenu i subjektivno procijenjenog fizičkog i mentalnog zdravlja. Kod zaposlenica nije utvrđena statistički značajna povezanost između TA i psihofizičkih tegoba, odnosno između TA i subjektivno procijenjenog zdravlja. Rezultati upućuju da TA u domeni posla može imati drukčije učinke na pojavu tegoba i subjektivno procijenjeno zdravlje u odnosu na domenu TA u slobodnom vremenu. Naime, zaposlenici koji obavljaju fizički zahtjevne poslove učestalije osjećaju tegobe lokomotornog sustava u odnosu na zaposlenike s manje fizički zahtjevnim poslovima. S druge strane, zaposlenici koji su tjelesno aktivniji u slobodnom vremenu rjeđe osjećaju tegobe lokomotornog sustava, psihofizičke tegoba i svoje zdravlje ocjenjuju boljim od manje aktivnih zaposlenika. Konačno, rezultati istraživanja govore u prilog hipotezi prema kojoj TA u slobodno vrijeme ima važnu ulogu ne samo u prevenciji kroničnih bolesti i tegoba različite vrste već i u unapređenju zdravstvenog aspekta kvalitete života.

tjelesna aktivnost ; subjektivna procijena zdravlja ; zaposlenici

nije evidentirano