hrvatski

Privrženost kao stanje-provjera faktorske strukture skale

Većina mjera privrženosti u odrasloj dobi operacionalizira privrženost kao stabilnu osobinu, što potvrđuju i istraživanja stabilnosti stilova privrženosti. Ipak, još prema Bowlbyjevoj teoriji privrženosti i nekim suvremenim razmišljanjima stil privrženosti ne može biti shvaćen isključivo u kontekstu stabilnosti, na što ukazuju i tumačenja privrženosti koja polaze od tzv. radnih modela i dinamičnih bihevioralnih sistema. Drugim riječima, može se pretpostaviti da stil privrženosti ipak u nekoj mjeri varira temporalno i ovisno o situaciji, što potvrđuju i neke studije koje su pokazale da životni događaji (poglavito ono vezani uz interpersonalne gubitke) i eksperimentalna aktivacija shema privrženosti u definiranim bliskim vezama dovode do privremenih promjena u razinama sigurnosti/nesigurnosti a što povratno značajno utječe na percepciju, očekivanja i ponašanje. Pokušaji mjerenja privremenih fluktuacija u mislima, osjećajima i ponašajnim tendencijama koje leže u podlozi procesa privrženosti novost su u ovom području, dok u Hrvatskoj za sada još nije bilo takvih pokušaja. Cilj ovog istraživanja bio je provjeriti faktorsku strukturu prevedene State adult attachment measure (SAAM) (Gillath, Hart, Noftle i Stockdale, 2009.), konstruirane i validirane kao mjere privrženosti kao stanja. Skala je primjenjena kod 294 studenta Sveučilišta u Zadru (239 žena i 55 muškaraca, prosječne dobi 21, 59 godina). Postupkom eksploratorne faktorske analize (uz varimax rotaciju) izolirana su tri faktora: izbjegavanje, traženje blizine i sigurnost čime je potvrđena trofaktorska struktura SAAM-a. Struktura mjere privrženosti kao stanja odgovara trima nezavisnim dimenzijama, od kojih Traženje blizine i Izbjegavanje stoje u ortogonalnom odnosu. Rezultati na subskali Sigurnosti i Izbjegavanja umjereno negativno koreliraju, dok je dobiven obrnuti obrazac korelacija za rezultate na Sigurnosti i Traženju blizine. Izgleda da konstrukt privrženosti kao stanja po strukturi generalno odgovara opisu privrženosti kao stabilne osobine, međutim stoji jasan zahtjev za provjerom konvergentne kao i diskriminativne valjanosti ovdje prikazane mjere tog konstrukta.

privrženost; stanje; faktorska struktura

nije evidentirano