hrvatski

Rizični i zaštitni čimbenici depresivnosti

Depresivnost u adolescenciji je rastući problem u zadnjih 20 godina, te su mnoga istraživanja pokušala odgovoriti na pitanje zbog čega se stopa depresivnosti naglo povećava s ulaskom u adolescenciju. Zbog kompleksne prirode depresivnog sindroma i manifestacija na različitim aspektima funkcioniranja pojedinca, nije uvijek lako odrediti koji čimbenici se mogu smatrati rizičnim čimbenicima razvoja depresivnosti, a koje se može smatrati posljedicama ili popratnim pojavama depresivnosti, što može biti osobito teško u adolescenciji, s obzirom na brojne promjene koje se događaja na fizičkom, emocionalnom i kognitivnom planu. Depresivnost koja se razvija u ranijoj dobi, ako ostane neprepoznata i netretirana, pokazuje kontinuitet u odraslu dob, ali također i povezanost s mnogim drugim problemima uključujući zdravstvene probleme, akademski neuspjeh, kriminalna djela, bračne i druge interpersonalne teškoće. Stoga je identificiranje čimbenika koji pridonose razvoju depresivnosti, ali i čimbenika koji imaju zaštitnu ulogu te mogućih mehanizama njihovog djelovanja osobito korisno za razumijevanje depresivnog procesa, ali i za kreiranje adekvatnih prevencijskih i intervencijskih postupaka. Depresivni poremećaj smatra se heterogenim stanjem koji može nastati kroz različite razvojne putove. Rijetko kada se mogu naći jedinstveni rizični faktori koji rezultiraju depresijom. Umjesto toga, treba ispitivati kombinaciju bioloških, psiholoških i socijalnih sustava dok se strukturiraju tijekom razvoja. Među psihosocijalnim čimbenicima, za koje se konzistentno pokazuje da pridonose razvoju depresivnih simptoma kod adolescenata su samopoimanje, atribucijski stil, stilovi suočavanja sa stresom, interpersonalni odnosi (ponajviše socijalna podrška i roditeljski stil odgoja), te životni događaji.

Rizični i zaštitni čimbenici; depresivnost; djeca; adolescenti

nije evidentirano