hrvatski

Stavovi i iskustva s nasiljem u romantičnoj vezi studenata zdravstvenog usmjerenja

Profesionalni djelatnici ustanova zdravstvene zaštite u izravnoj su vezi s velikim brojem mogućih žrtvi nasilja te je od izrazite važnosti njihova pravovremena reakcija i prepoznavanje prisutnosti nasilja. Za prepoznavanje i pravovremeno reagiranje na nasilje važni su i stavovi osobe odnosno neprihvaćanje nasilja. Većina žrtava nasilja u vezi se za podršku prvo obraća svojoj obitelji i prijateljima a onda djelatnicima državnih službi. Postupanje prema žrtvama nasilja uključuje aktivnosti stručnih djelatnika, osobito onih zaposlenih u sustavima zdravstvene zaštite te je stoga osobito važno kako oni doživljavaju ovu problematiku. Cilj ovoga rada bio je ispitati stavove studenata studija sestrinstva prema različitim oblicima nasilja (fizičko, psihičko i seksualno) i učestalost doživljavanja i činjenja tih oblika nasilja. Također se željelo ispitati koliko su studenti spremni prijaviti nasilje u obitelji nadležnim institucijama. Istraživanje je provedeno na 100 studenata prve i treće godine preddiplomskog studija sestrinstva, Medicinskog fakulteta u Osijeku (18% mladića i 83% djevojaka), u dobi između 18 i 50 godina (M=23, SD=6.2). Primijenjeni instrumenti su: Skala stavova prema nasilju u vezi (AMDV/AFMV ; Price i Byers, 1999) i Revidirana skala rješavanja sukoba (CTS2 ; Straus, M. A., Hambey, S. L. i Warren, W. L., 2003). Rezultati ukazuju na izrazito negativan stav sudionika prema nasilju (najizraženiji negativan stav je prema nasilju od strane muškaraca M=1, 23, SD=0, 326). Rezultati na Revidiranoj skali rješavanja sukoba CTS2 ukazuju kako je 74% sudionika počinilo barem jednom lakši oblik psihološko nasilje nad partnerom, a isto toliko ih je i doživjelo barem jednom lakši oblik psihološkog nasilja od strane partnera. Teži oblik fizičkog nasilja od strane partnera doživjelo je 14% sudionika barem jednom, a 12 % najmanje je jednom počinilo teži oblik fizičkog nasilja nad svojim partnerom. Na pitanje kome bi prijavili ukoliko primijete da je pacijent doživio nasilje u obitelji, njih 35% navodi kako bi nasilje prijavilo policiji. Da dožive psihološko nasilje svega 7% sudionika navodi kako bi nasilje prijavilo policiji, dok bi se njih 76% požalilo prijateljima i rodbini. Doživljeno fizičko nasilje prijavilo bi policiji 29% sudionika, a 59% bi se požalilo prijatelju ili rodbini. Rezultati ukazuju da unatoč negativnim stavovima prema nasilju, spremnost na reagiranje (prijava instituciji) nije na optimalnoj razini i da ubuduće kod studenata sestrinstva treba poticati tu spremnost.

stav prema nasilju; doživljavanje i činjenje nasilja; prijava nasilja

nije evidentirano