engleski

Verification of a model of students' academic achievement prediction

Cilj je ovog empirijskog istraživanja provjeriti doprinos proaktivnosti i različitih pristupa učenju akademskom postignuću studenata. Raspravlja se o važnosti i načinima implementacije dobivenih rezultata u akademskom kontekstu. Nadalje, provjerava se i medijacijska uloga različitih pristupa učenju (dubinskog, površinskog i strateškog) u odnosu proaktivnosti i akademskog postignuća. Podaci su prikupljeni anketiranjem prigodnog uzorka 255 studenata diplomskih studija različitih usmjerenja i obrađeni strukturalnim modeliranjem. Proaktivnost se ispitivala Upitnikom proaktivnosti P1 (Zarevski i sur., 2002), a pristupi učenju pomoću upitnika ASSIST (Entwistle, 2000). Kao mjera akademskog postignuća korištena je prosječna ocjena na preddiplomskom studiju. Nalazi istraživanja interpretiraju se u okviru teorije samoreguliranog učenja i koncepta studentskih pristupa učenju. Zimmermanova (1990) teorija samoreguliranog učenja (razvijena u okviru socio-kognitivnog modela) objašnjava karakteristike samoreguliranih učenika i studenata za koje se očekuje i predviđa bolji školski i akademski uspjeh, te naglašava da samoregulirano učenje uključuje proaktivno zalaganje i traženje prilika za učenje. U skladu sa Zimmerman-ovim (1990) nalazima, očekuje se odabir učinkovitijih pristupa učenju (dubinskog i strateškog) kod proaktivnih učenika, a time i veće akademsko postignuće. U skladu s pretpostavkama modela, rezultati potvrđuju pozitivan utjecaj proaktivnosti na dubinski i strateški pristup učenju, odnosno negativan utjecaj proaktivnosti na korištenje površinskog pristupa učenju. Nadalje, strateški pristup učenju pozitivno doprinosi akademskom postignuću studenata, dok površinski pristup negativno doprinosi istom. Dubinski pristup učenju nema direktan efekt na akademsko postignuće studenata, međutim, dubinski pristup učenju, indirektno, putem strateškog pristupa, pozitivno utječe na akademsko postignuće. Također, rezultati su potvrdili i medijacijski utjecaj strateškog i površinskog pristupa učenju u odnosu proaktivnosti i akademskog postignuća, odnosno pokazali kako proaktivnost studenata indirektno, putem navedenih pristupa učenju pozitivno doprinosi akademskom postignuću studenata. Preciznije, razvijeniji stupanj proaktivnosti rezultirat će odabirom učinkovitijih pristupa učenju, a samim time i višim akademskim postignućem studenata.

proactivity; learning approaches; academic achievement

nije evidentirano