hrvatski

Samoinducirana ulančana demotiviranost odgojiteljica, njihovi stavovi prema darovitoj djeci, empatija i mašta

Osnovni cilj rada je ispitivanje odnosa koncepta samoinducirane ulančane demotivacije s maštom i empatijom odgojiteljica te njihovog stava prema darovitoj djeci, a utvrdili smo i razlike u dimenzijama svih nabrojanih koncepata u odnosu na: dob, radno iskustvo i obrazovanje odgojiteljica. Sudionice su bile odgojiteljice Dječjeg vrtića «Šegrt Hlapić» te Dječjeg vrtića «Trnsko» u Zagrebu (N=66). Primijenili smo tri mjerna instrumenta: E-upitnik sa skalama empatije i mašte, upitnik Samoinducirane ulančane demotivacije (SUD) te upitnik Stavova prema darovitoj djeci. Rezultati su pokazali da svi korišteni instrumenti imaju zadovoljavajuću pouzdanost i konstruktnu valjanost, a samoinducirana ulančana demotiviranost odgojiteljica je nisko do srednje, ali statistički značajno pozitivno povezana sa tri dimenzije predrasuda prema darovitima kod odgojiteljica, ali ne i s empatijom niti s maštom, kao ni s vjerovanjem da darovitost ne postoji. Utvrdili smo jedinstvenu latentnu dimenziju samoinducirane ulančane demotiviranosti te četiri dimenzije stavova prema darovitoj djeci: jedan razlog darovitosti, okolina stvara darovite, darovitost ne postoji, darovitost je nasljedna. Nismo pronašli statističke značajne razlike u dimenzijama (de)motiviranosti odgojiteljica, njihove mašte te empatije, ali i stavova prema darovitoj djeci, u odnosu na razinu obrazovanja ili duljinu radnog iskustva odgojiteljica, dok u odnosu na dob najstarije odgojiteljice pokazuju najveću razinu empatije.

darovitost; empatija; mašta; odgojiteljice; predškolska djeca; ulančana demotiviranost

nije evidentirano