hrvatski

Samoregulacija učenja u području pisanja

Cilj istraživanja je bio u prirodnoj situaciji ispitivanja učeničkog pisanja kao oblikovanja teksta ispitati izravne i posredne doprinose motivacijskih/emocionalnih i kognitivnih komponenti uspjehu aktivnosti pisanja te provjeriti jesu li ti doprinosi posredovani korištenjem samoregulacijskih strategija učenja i pisanja. Istraživanje je proizašlo iz modela Zimmermana i Risenberga (1997). Odvijalo se kao fazno ili etapno na 199 učenika. Metode istraživanja uglavnom su bile metode samoprocjena. Provedene korelacijske, regresijske i medijacijske analize u velikoj mjeri potvrđuju poznate spoznaje s područja samoregulacije pisanja. Potvrdili smo očekivanja o pozitivnim učincima odgovornosti, kao strategije samoregulacije, planiranja i samousmjeravanja te provjeravanja i ispravljanja teksta, kao strategija pisanja, na objektivan uspjeh pisanja. Ciljne orijentacije na učenje i one na izvedbu pozitivno su povezane s većinom samoregulacijskih i strategijskih varijabli te objektivnim postignućem pisanja. Vrijednost postignuća u zadacima pisanja, samoefikasnost, očekivanje uspjeha, pozitivne aktivirajuće i deaktivirajuće emocije pozitivno su i statistički značajno povezani s većinom mjera samoregulacije, strategijama i objektivnim postignućem u pisanju. Nizom regresijskih analiza utvrđeno je da spol doprinosi objašnjenju razlika uspjehu u pisanju u korist ženskog spola. Medijacijskim analizama provjereni su izravni i posredni efekti motivac./emocionalnih, kognitivnih i strategijskih varijabli na ishode pisanja i utvrđeno je da ciljne orijentacije na učenje i na izvedbu te vrijednost postignuća u pisanju imaju samo posredne efekte na uspjeh pisanja dok samoefikasnost samoregulacije pisanja ima samo izravne efekte na uspješnost pisanja.

samoregulacija učenja u području pisanja; kognitivne strategije pisanja; motivacijske/emocionalne mjere samoregulacije u području pisanja.

nije evidentirano