hrvatski

Tendencija povećanja srednje temperature tla u Hrvatskoj

Klasični meteorološki instrumenti za mjerenje temperature tla su živini geotermometri. Postavljaju se u tlo na dogovorene dubine (2, 5, 10, 20, 30, 50 i 100 cm), tako da su na svim postajama standardizirana mjerenja. U ovom radu su analizirane srednje godišnje i sezonske temperature tla za različite dubine na odabranim meteorološkim postajama: Osijek, Vinkovci, Križevci, Zagreb-Maksimir, Ogulin, Gospić, Poreč, Rijeka, Rab, Knin i Dubrovnik koje raspolažu s dugim vremenskim nizom podataka u razdoblju 19612009. Glavni cilj rada je bio proučiti utjecaj klimatskih promjena na temperaturu tla po dubini. Usporedba srednjih godišnjih temperatura tla između novijeg razdoblja 19812009. i standardnog klimatskog razdoblja 19611990. pokazuje na većini postaja porast temperature tla za oko 1°C na svim dubinama u posljednja tri desetljeća. Analiza linearnog trenda i Mann-Kendallovog testa potvrđuju postojanje signifikantnog pozitivnog trenda srednjih godišnjih temperatura tla u razdoblju 19612009. Na svim postajama posebno se ističe signifikantan porast temperature tla na dubini od 2 cm. U plićim slojevima tla do dubine 10 cm pozitivni trend iznosi od 0.2 do 0.7°C/10 god. U dubljim slojevima do dubine 100 cm taj raspon je nešto manji (0.30.6°C/10 god). Porastu srednje godišnje temperature tla najviše doprinosi njihovo povećanje u proljeće i ljeti što pokazuju sezonski trendovi. Izraženiji trend porasta je u gornjim slojevima. Plići slojevi tla se brže griju danju i isto tako brže hlade noću zbog male toplinske vodljivosti. Gledano tijekom godine, površinski se slojevi prije zagriju ljeti, ali brže ohlade zimi. Zbog male toplinske vodljivosti, dubinski slojevi su ljeti hladniji, a zimi topliji od površinskog sloja.

temperatura tla ; linearni trend ; Mann-Kendallov rang test ; klimatske promjene

nije evidentirano