crta
Hrvatska znanstvena Sekcija img
bibliografija
3 gif
 Naslovna
 O projektu
 FAQ
 Kontakt
4 gif
Pregledavanje radova
Jednostavno pretraživanje
Napredno pretraživanje
Skupni podaci
Upis novih radova
Upute
Ispravci prijavljenih radova
Ostale bibliografije
Slični projekti
 Bibliografske baze podataka

Pregled bibliografske jedinice broj: 676605

Poglavlje/Rad u knjizi

Autori: Baloban, Stjepan
Naslov: Solidarnost u socijalnom nauku Crkve – poziv na „biti drukčiji“
( Solidarity in the Social Doctrine of the Church - An Invitation to "Be Different" )
Knjiga: Solidarnost i znanje kao odgojno-obrazovne vrjednote. Zbornik radova s tribina Zajednički vidici
Urednik/ci: Mandarić, Valentina Blaženka ; Razum, Ružica
Izdavač: Glas Koncila, Ured Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi
Grad: Zagreb
Godina: 2013
Serija: Zajednički vidici
Raspon stranica:: 49-65
Ukupni broj stranica u knjizi:: 332
ISBN: 978-953-241-393-9
Ključne riječi: solidarnost, socijalni nauk Crkve, ljubav prema bližnjemu, uzajamnost, solidarnost kao načelo, solidarnost kao socijalna i moralna krjepost, strukture solidarnosti
( solidarity, social doctrine of the Church, love of neighbor, mutuality, solidarity as a principle, solidarity as a social and moral virtue, structures of solidarity )
Sažetak:
U dugoj i sadržajno bogatoj tradiciji socijalnog nauka Crkve oblikovana su temeljna načela kao „putokazi“ za čovjekov život i kao „smjernice“ za suvremeni društveni život. Jedno je od njih načelo solidarnosti koje u suvremenim okolnostima života postaje „načelo-poveznica“ sa svim drugim svjetovnim nastojanjima koja vode zaštiti dostojanstva čovjeka, posebno siromašna i na različite načine oštećena čovjeka. Solidarnost postaje vrjednota u odgojno-obrazovnom procesu kojoj je potrebno posvetiti središnje mjesto. Autor u prvom dijelu rada raspravlja o ljubavi prema bližnjemu kao kršćanskoj kategoriji i o solidarnosti koja u teološko-crkveni govor dolazi iz svjetovnog područja. Uz kratki povijesni osvrt na nastanak i značenje solidarnosti, ukazuje se na dva utemeljenja solidarnosti: individualističko i personalističko. Teološko određenje pojma solidarnosti proizlazi iz personalističkog utemeljenja. Drugi dio rada posvećen je oblikovanju solidarnosti u socijalnim dokumentima Crkve. Premda je kao ideja i poruka solidarnost prisutna u gotovo svim socijalnim dokumentima Crkve, sustavno se obrađuje od enciklike Ivana Pavla II. Sollicitudo rei socialis (1987.). Posebna se pozornost posvećuje Ivanu Pavlu II. i odgovoru na pitanje: Zašto se Papa Poljak posebno pozabavio definicijom solidarnosti? Iz novijih socijalnih dokumenata proizlaze dva komplementarna aspekta solidarnosti i to solidarnost pod aspektom socijalnog načela i solidarnost pod aspektom socijalne i moralne krjeposti. autor ukazuje na povezanost teološko-crkvenog shvaćanja solidarnosti i prijedloga – vizije pape Benedikta XVI. U enciklici Caritas in veritate o bratstvu, logici dara i načelu besplatnosti kao bitnim čimbenicima za integralni gospodarski razvoj. Solidarnost kao socijalno načelo želi pridonijeti uređenju društvenoga života, to jest mijenjanju pojedinca i struktura i to tako da se „strukture grijeha“ preobraze u „strukture solidarnosti“. Život prema solidarnosti kao socijalnom načelu i solidarnosti kao socijalnoj i moralnoj krjeposti poziv je na „biti drukčiji“ kako u osobnom tako i u javnom životu.
Projekt / tema: 203-1941533-0732
Izvorni jezik: hrv
Kategorija: Znanstveni
Znanstvena područja:
Teologija
Upisao u CROSBI: Silvija Migles (migless@theo.kbf.hr), 9. Sij. 2014. u 10:05 sati



Verzija za printanje   za tiskati


upomoc
foot_4