hrvatski

Razlike u strategijama suočavanja s vršnjačkim nasiljem s obzirom na ulogu u nasilju kod djece osnovnoškolske dobi

Iako je zlostavljanje od strane vršnjaka stresno iskustvo, manji broj studija se bavio ispitivanjem strategija suočavanja s ovim oblikom nasilja. Provedena istraživanja su se uglavnom bavila ispitivanjem strategija suočavanja kod žrtava, ne uzimajući u obzir druge uloge u vršnjačkom nasilju. Stoga je cilj ovog istraživanja bio ispitati razlikuju li se učenici i učenice u izboru strategija suočavanja s vršnjačkim nasiljem s obzirom na njihovu ulogu u nasilnom ponašanju. U istraživanju su sudjelovala 372 učenika petih i osmih razreda osnovne škole, (192 učenice i 180 učenika), dobi od 10 do 14 godina. Upitnik školskih odnosa (School Relationship Questionnaire -SRQ) autora Wolke i sur. (2001) korišten je za ispitivanje direktnih, verbalnih i relacijskih oblika nasilnog ponašanja. Za određivanje strategija suočavanja korištena je Skala strategija suočavanja (Self – Report Coping Measure – SRCM) autora Causey i Dubow (1992). Na osnovi rezultata u SRQ upitniku formirane su četiri skupine ispitanika s obzirom na njihovu ulogu u vršnjačkom nasilju: žrtve, zlostavljači, žrtve/zlostavljači i skupina neuključenih. Strategije suočavanja koje su ispitanici najčešće koristili pri suočavanju s vršnjačkim nasiljem bile su ovim redom: usmjeravanje na problem i traženje socijalne potpore, internaliziranje, distanciranje i eksternaliziranje. Nadalje, učenice su značajno češće koristile strategije usmjeravanja na problem i traženja socijalne potpore od učenika. Kada je riječ o ovoj strategiji uloga u nasilničkom ponašanju se nije pokazala značajnom. Razlike u internaliziranju s obzirom na spol i ulogu u vršnjačkom nasilju su također bile značajne. Učenice su češće od učenika koristile ovu strategiju, s tim da su razlike s obzirom na spol bile najveće kod žrtava nasilja. Razlike u čestini korištenja distanciranja i eksternaliziranja s obzirom na spol nisu nađene. Kada je riječ o ovim strategijama, efekti uloge u vršnjačkom nasilju su se pokazali značajnima. Žrtve u usporedbi s ostalim sudionicima su češće koristile distanciranje, dok su eksternaliziranje češće koristili zlostavljači i žrtve/zlostavljači. Dobiveni rezultati pokazuju da sudionici različitih uloga u vršnjačkom nasilju koriste manje adaptabilne strategije suočavanja, koje mogu biti čimbenik rizika za poteškoće u psihološkoj prilagodbi.

strategije suočavanja s vršnjačkim nasiljem; uloga u nasilju

nije evidentirano