hrvatski

Strategije suočavanja s vršnjačkim nasiljem i razina pobuđenosti učenika osnovnoškolskog uzrasta

U brojnim ispitivanjima ispitivali su se odnosi između različitih crta ličnosti i načina suočavanja sa stresom. Međutim, dosadašnja istraživanja nisu uključivala ispitivanja strategija suočavanja s vršnjačkim nasiljem kod učenika različitog stupnja pobuđenosti. Stoga je cilj ovog istraživanja bio ispitati razlikuju li se učenici u odabiru strategija suočavanja s vršnjačkim nasiljem s obzirom na njihovu razinu pobuđenosti. U istraživanju su sudjelovala 372 učenika petih i osmih razreda osnovnih škola, dobi od 10 do 14 godina. Za određivanje strategija suočavanja sa vršnjačkim nasiljem korišten je upitnik strategija suočavanja autora Causey i Dubow (1992), dok je za procjenu crte pobuđenosti korištena Skala pobuđenosti autora Corena (1988). Provjerom faktorske strukture upitnika strategija suočavanja s vršnjačkim nasiljem dobivena su četiri faktora zadovoljavajuće pouzdanosti, koja su interpretirana kao usmjeravanje na problem i traženje socijalne potpore, internaliziranje, distanciranje i eksternaliziranje. Jednofaktorska struktura skale pobuđenosti je također potvrđena u ovom istraživanju. U daljnjim analizama, na osnovi individualnih rezultata na skali pobuđenosti, formirane su skupine nisko i visoko pobuđenih učenika. U svakoj skupini nalazilo se 55 učenika. Testiranjem značajnosti razlika u čestini korištenja pojedinih strategijama suočavanja s vršnjačkim nasiljem dobivene su razlike jedino u korištenju strategija izbjegavanja. Učenici s višom razinom pobuđenosti su češće koristili internaliziranje, eksternaliziranje i distanciranje. Kada je riječ o strategijama usmjeravanja na problem i traženja socijalne potpore nisu nađene značajne razlike s obzirom na razinu pobuđenosti učenika. Dobiveni rezultati su pokazali da je razina pobuđenosti značajan čimbenik u odabiru strategija suočavanja s vršnjačkim nasiljem.

strategije suočavanja s vršnjačkim nasiljem; pobuđenost

nije evidentirano