hrvatski

Etika odgovornog pedijatrijskog pristupa u provedbi terapeutskog saveza profesionalnim i empatijskim stavom

Teško je zamisliti se u ulozi djeteta, kojem je radost djetinjstva narušena bolešću, onemoćala sve njegove razigrane djetinje snove i izložila ga ubrzanom životnom sagorijevanju. Biti roditeljem tog djeteta, još je teže, zbog nemoći, nezaštićenosti i slabosti da se s djetetovim stanjem stoički nose . A biti medicinskim djelatnikom koji u ovakvim situacijama uspijeva održati racionalan pristup nužne profesionalnosti, bez osobne empatijske involviranosti, još je teže. Čitav prikaz djeluje još kompliciranijim, ukoliko za potrebni medicinski tretman, nemamo: potrebnog vremena, osiguranih prikladnih asistencijskih uvjeta, terapeutskih sredstava i dostatnog saznanja. Ponoru još veće dramatičnosti na pedijatrijskoj sceni pridonosi: nesrazmjer broja medicinskog osoblja, naspram brojnosti traženih usluga ; zaokupljenost birokratskim i administrativnim formalnostima koji nas sputavaju u ostvarenju individualnog i personaliziranog pristupa ; ograničenja zdravstvenih resursa materijalne naravi ; lokalna nedostupnost primjerenije zdravstvene zaštite ; strah od verbalnih prijetnji i ucjena roditelja uz istovremene molbe, da za njihovo dijete nastojimo u ovakvim uvjetima učiniti najviše moguće. Pored svega, u ovakvim okolnostima, najzahtjevnijim se može učiniti: slušati i razgovarati s djetetom o njegovoj boli i interpretirati ju sa stručne medicinske strane roditeljima, na djetetu prilagođen način i to u nedostatku humanističko-bioetičkog obrazovanja kojim bi smo trebali biti stručno poučeni adekvatno profesionalno i empatijski pristupiti i jednima i drugima. Nedoumice koje nam otežavaju takav pristup, proizlaze iz nejasnoća: koliko je dijete svjesno svoje (kronične/terminalne) bolesti?, Koliko je ono psihološki i pravno mjerodavno da donosi autonomne odluke vezane uz svoj daljnji invazivni zdravstveni tretman?, Na koji način involvirati i motivirati roditelje da nam olakšaju razumijevanje njihove bolesne djece?, Kako pronaći put do ostvarenja odgovornog pristupa i provedbe integralne medicinske skrbi, uvažavajući holistički zdravstveni pristup? Kako još, pritom svemu, ostvarivati mjere sekundarne prevencije? Stoga mi je namjera pokušati se u ovom izlaganju dotaknuti problematike bolesnog djeteta i odgovornosti koje za njega imaju medicinski djelatnici u suradnji s roditeljima, kako bi mu što više nastojali olakšati stanje patnje u kojem se nalazi.

dječje iskustvo boli; bioetičko poštivanje identiteta; osobnosti i pravne odlučnosti djeteta; terapeutski savez; empatija; sestrinstvo

nije evidentirano