Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Protestantski prijevod Biblije. Uz latinički prijepis Novoga zavjeta hrvatskih protestanata: Anton Dalmatin-Stipan Konzul, Novi Testament (CROSBI ID 205267)

Prilog u časopisu | prikaz, osvrt, kritika

Badurina Stipčević, Vesna Protestantski prijevod Biblije. Uz latinički prijepis Novoga zavjeta hrvatskih protestanata: Anton Dalmatin-Stipan Konzul, Novi Testament // Vijenac : novine Matice hrvatske za književnost, umjetnost i znanost, 525 (2014), 12-12

Podaci o odgovornosti

Badurina Stipčević, Vesna

hrvatski

Protestantski prijevod Biblije. Uz latinički prijepis Novoga zavjeta hrvatskih protestanata: Anton Dalmatin-Stipan Konzul, Novi Testament

Najopsežniji su pothvat bogate izdavačke djelatnosti hrvatskih protestanata izdanja Novoga testamenta, glagoljsko, tiskano u dva dijela, 1562. i 1563, te ćirilsko izdanje iz 1563. U Ungnadovoj tiskari u Urachu blizu Tübingena otisnuto je u razdoblju od 1561. do 1565. tridesetak hrvatskih protestantskih knjiga, 14 glagoljicom, 8 ćirilicom i 6 latinicom. Naklade Novoga testamenta bile su namijenjene glagoljaškim područjima Istre, Kvarnera i Dalmacije. Iako protestantski pokret u Hrvatskoj u početku zbog različitih okolnosti nije bio širih razmjera, protestantski tisak vrijedan je korpus hrvatske književne i jezične baštine. Osim toga, važna je, i danas zanimljiva za istraživanje, njegova oslonjenost na prethodna razdoblja hrvatske kulture, osobito na tradiciju glagoljaštva. Prvi dio naslovljen je Prvi del Novoga Testamenta, va tom jesu svi četiri evangelisti i Dijanje apustolsko, iz mnozih' jazikov, v općeni sadašnji i razumni H'rvacki jazik, po Antonu Dalmatinu i Stipanu Istrianu, s pomoću drugih bratov, sada prvoverno stlmačen, sadrži četiri evanđelja kojima prethode životopisi svakoga evanđelista, te tekst Djela apostolskih. Drugi dêl Novoga Teštamenta, v kom se zadrže apustolske Epistole, po ordinu kako broj na drugoj strani ove harte kaže sadrži poslanice i Apokalipsu, koja je ilustrirana s 26 drvoreza. Opsežni posvetni predgovori, Primoža Trubara na njemačkom te Antona Dalmatina i Stipana Konzula na hrvatskom, osobito su zanimljivi, jer predočavaju okolnosti prevođenja i tiskanja tih knjiga, a sadrže i važne povijesne podatke. Ti nam podaci mnogo govore o onodobnim političkim, kulturnim i vjerskim prilikama u hrvatskim krajevima na granici prema Osmanskomu Carstvu te o stalnoj ratnoj opasnosti i sukobima. Glagoljska izdanja Novoga zavjeta preveli su i redigirali Stipan Konzul Istranin i Anton Dalmatin. U prevođenju i korekturi pomagali su im suradnici, većinom glagoljaši, Istrani Juraj Cvečić, Matija Živčić, Ivan Fabijanić, Frane Hlej, Vinko Vernaković, Matija Pomazanić, Juraj Juričić iz Vinodola, Leonard Merčerić iz Cresa, a u prevodilačkom su timu, na Trubarov prijedlog, nakratko sudjelovali i Matija Popović i Ivan Maleševac iz Bosne, odnosno Srbije. Kako se može zaključiti iz korespondencije, ti su biblijski djelatnici radili na prijevodima na više mjesta, u Urachu, Ljubljani i Istri. Čakavska osnova U predgovoru prvoga dijela Novoga testamenta autori Konzul i Dalmatin napominju da prevode Sveto pismo na jezik koji bi bio prihvatljiv čakavcima, štokavcima i kajkavcima i koji sami nazivaju „općeni, sadašnji i razumni H'rvacki jazik“. S obzirom na podrijetlo hrvatskih prevoditelja i korektora, koji su većinom potjecali s čakavskoga govornoga područja, tekstovi Novoga testamenta u osnovi imaju čakavski supstrat, ali i elemente štokavskoga, crkvenoslavenskoga te slovenskoga jezika. U istom predgovoru autori su spomenuli iz kojih su predložaka prevodili: „Začeli jesmo Novi Testament' van' iz' naibolega Latinskoga, Vlaškoga, Nemškoga i Kranjskoga tlmačenja, u Hr'vacki jesik' tl'mačiti.“ No čini se da su se najviše oslanjali na Lutherov i Erazmov prijevod Biblije. Ne spominju izrijekom prethodne hrvatske biblijske prijevode potvrđene u latiničnim lekcionarima ili u glagoljskim liturgijskim knjigama. Jezična istraživanja pokazuju da je upravo Lekcionar Bernardina Splićanina tiskan prvi put 1495. u Veneciji i pisan hrvatskočakavskim mogao biti jedan od predložaka Novoga testamenta. Prvi tiskani hrvatski prijevod U povijesti prevođenja Biblije na hrvatski jezik glagoljskom izdanju Novoga zavjeta pripada istaknuto mjesto, jer je to prvi tiskani hrvatski prijevod novozavjetnih tekstova na narodnom jeziku. Nastao je na tragu glagoljaške tradicije i hrvatskih biblijskih prijevoda koji se nalaze u latiničnim lekcionarima i glagoljskim knjigama. Među glagoljašima Biblija nije sačuvana kao zasebna knjiga, već je njezin prijevod potvrđen u brevijarima i misalima. Tridesetak glagoljskih brevijara i više od dvadeset misala, rukopisnih i tiskanih, koji potječu iz razdoblja od 13. do polovice 16. stoljeća sadrže biblijska čitanja iz kojih možemo rekonstruirati hrvatskoglagoljski biblijski prijevod. Od većega broja tiskanih glagoljskih liturgijskih knjiga treba istaknuti da prvotisak misala potječe iz 1483. godine, a prvotisak brevijara iz 1491. godine. Ipak, više arhivskih podataka, prema kojima se npr. Biblija spominje 1480. u Belom na Cresu te u Omišlju na Krku u 15. stoljeću, svjedoče nam o tome da je nekoć postojala hrvatskoglagoljska Biblija. I iz dopisivanja hrvatskih reformatora saznajemo da su tragali za glagoljskom Biblijom. Naime, nakon Novoga testamenta protestantski djelatnici namjeravali su tiskati i cjelovitu Bibliju i tražili su takav glagoljski tekst, koji bi im služio kao predložak i pomoć pri prevođenju Svetoga pisma, osobito Staroga zavjeta. Čini se da su tragali za Biblijom Bernardina Frankopana, koja je vjerojatno nastala 1521. Danas je u svijetu poznato više primjeraka glagoljskoga Novoga testamenta. Prema dobro uščuvanu primjerku iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu napravljen je 2007. pretisak u izdanju Teološkoga fakulteta Matija Vlačić Ilirik. U jednoj knjizi izdani su prvi i drugi dio Novoga zavjeta koji su prvobitno bili zasebno objavljeni, a u opširnom pogovoru priređivač pretiska Alojz Jembrih opisao je sve etape rada hrvatskih protestanata na prevođenju Novoga zavjeta. Latinička transliteracija glagoljskoga izvornika Korak dalje u proučavanju Novoga testamenta učinjen je prošle godine izdanjem latiničkoga prijepisa glagoljskoga izvornika, koji je objavljen u suizdavaštvu Adventističkoga teološkog visokog učilišta u Maruševcu, Filozofskoga fakulteta u Zagrebu i Školske knjige. Latiničku transliteraciju I. dijela Novoga testamenta napravili su Tanja Kuštović i Mateo Žagar s Filozofskoga fakulteta i potpisnica ovih redaka iz Staroslavenskog instituta iz Zagreba. Latinički tekst koji sadrži sva četiri evanđelja i Djela apostolska podijeljen je u poglavlja (kapitule) i grafički oblikovan prema glagoljskom originalu, tako da se lako mogu usporediti izvornik i novi prijepis. U prilogu Slovopis i ortografija u glagoljičkom Novom testamentu (1562): načela latiničkog prijepisa Mateo Žagar objasnio je principe transliteracije koja je omogućila biblijski tekst čitljiv svakom čitatelju namjerniku, ali i tekst namijenjen filološkim istraživanjima. U knjizi koju je uredio Dragutin Matak s Adventističkoga teološkog visokog učilišta nalaze se i drugi prilozi: njemački Predgovor Primoža Trubara i prijevod na hrvatski Marine Miladinov te Glosarij i tekstovi Novi testament (1562, I. dio) u prevoditeljskom i kulturološkom vidiku i Uz Errata glagoljskoga Novoga testamenta (1562), koje potpisuje Alojz Jembrih. U knjizi je navedeno da je u pripremi i transliteracija II. dijela Novoga zavjeta. Višestruka je kulturna i književna vrijednost glagoljskoga Novoga testamenta. Ovaj je spomenik zanimljiv ne samo istraživačima povijesti hrvatske i europske reformacije nego i proučavateljima tiskarstva, knjižarstva i iluminacije tiskanih knjiga. Osim toga, nezaobilazno je njegovo značenje za proučavanje povijesti prijevoda Biblije na hrvatski jezik te povijesti hrvatskoga jezika i leksika. Novi testament pretiskom je iz 2007. postao dostupan široj znanstvenoj javnosti, a upravo izašlim latiničkim prijepisom pronašao je put i do širega čitateljstva. Na ovakav, više nego prigodan, način obilježena je 450. obljetnica tiskanja glagoljskoga Novoga testamenta.

Novi zavjet; hrvatska glagoljska baština; hrvatski protestanti

nije evidentirano

engleski

A Reformer's translation of Bible.

nije evidentirano

New Testament; Croatian Glagolitic tradition; Croatian Reformers

nije evidentirano

Podaci o izdanju

525

2014.

12-12

objavljeno

1330-2787

Povezanost rada

Filologija