Pjesme su bile u opticaju kao zapisani tekstovi (obicno u rukopisnim pjesmaricama mjesnih bratovstina) i u zivoj izvedbi, najcesce u svezi s godisnjim obicajima. Autori su brojnih pjesama bili kulturni posrednici: obrazovani redovnici i propovjednici prilagodavali su nacin knjizevnog izrazavanja relativno stabilnim estetskim i poeticnim pravilima usmene poezije. Drustvene grupe koje su svoj identitet temeljile na usmenoj predaji prihvacale su neke pjesme, nastavile ih prenositi te pri tome i mijenjati. |
Sadržaj objavljen na bib.irb.hr (osim ako je drugačaije navedeno) podložan je pravilima Creative Commons licence
