Komunikacija u zdravstvu, u odnosu na ostale profesionalne sektore, je izrazito bitna zbog svog terapijskog učinka. Istraživanja pokazuju da su pacijenti u velikom broju slučajeva visoko anksiozni i depresivni po samom dolasku u bolnicu ili na preglede. Obzirom da je komunikacija sveprisutna u interakciji među ljudima, moramo biti svjesni da postoji više vrsta komunikacije. Jedna od podjela komunikacije, s obzirom na svrhu je na informacijsku i terapijsku komunikaciju. Informacijska komunikacija se koristi za prikupljanje anamnestičkih podataka, dok je terapijska komunikacija usmjerena na ublažavanje negativnih emocionalnih stanja bolesnika, rješavanje problema i pružanje podrške i empatije. Pomaže nam u uspostavljanju odnosa povjerenja i uzajamne suradnje kao osnove za zajedničko donošenje odluka u terapiji i liječenju pacijenta. Uz već navedene prednosti, terapijska komunikacija, prema nizu istraživanja, pospješuje brži oporavak pacijenta, jer smanjuje osjećaj anksioznosti i depresije, pridonosi boljem pridržavanju terapije i u skladu s time, kraćem trajanju bolničkog liječenja. Prema tome, nužnost usvajanja komunikacijskih vještina zdravstvenih djelatnika je neupitna. Uz navedene prednosti za pacijenta, kvalitetna komunikacija ima i niz pozitivnih učinaka na zdravstvene djelatnike. Utječe na njihovo zadovoljstvo poslom, snižava razinu stresa i smanjuje broj konflikata (Andrews, 2004 ; Parle, Maguire, 1996 ; Ramirez, 1995 ; Rooter, 1995). U ovom radu smo dali pregled educiranja sadašnjih i budućih zdravstvenih djelatnika iz područja komunikacijskih vještina na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu. |