engleski

Senses in the culture: The sensory perception and the ethnographic text.

Tekstualni je pristup u etnografiji, smatra Howes (2006), u drugoj polovici 20. stoljeća zapriječio empirijski pristup predmetima istraživanja pa se ponovni pokušaj zahvaćanja etnografskog predmeta od devedesetih godina prošlog stoljeća pokušava ostvariti posredstvom tijela i tjelesne percepcije, i to koristeći filozofsku fenomenologiju kao teorijsku podlogu. Takvi su pokušaji urodili zastupanjem novih metodoloških postupaka (npr. Pink 2009) koji promiču dodirivanje, gledanje, njušenje, osvještavanje i općenito tjelesni angažman istraživača čime se pokušava priskrbiti izravan pristup etnografskoj empiriji. Pokušaji izravnog pristupa radikaliziraju sudjelujući pol sudjelovanje-s-promatranjem metode. Tako je takav tip etnografskog pristupa metaforiziran kao „uranjanje“ u određeni kontekst. Svrha ovog rada je pažljivom analizom tako nastalih etnografija i njihovim smještanjem u širi društveni i globalni kontekst, te uz pripomoć autoetnografske perspektive, omogućiti jasnije ocrtavanje i smještanje novog obrata u etnografiji u okvire antropološke teorije. Rad će pokazati kako taj metodološki pravac u antropologiji zamagljuje granicu između ontologije i epistemologije, i pokušati razotkriti na koji je način usko povezan sa životnim i radnim uvjetima postindustrijskih društava. Autor smatra da transformacija moderne subjektnosti (koju karakteriziraju postavljanje granica, distanciranost i vid kao metafora znanja) u postmodernu (za koju su pak karakteristične fluidnost, bliskost i znanje koje slijedi logiku dodira) odgovara na specifične zahtjeve postmodernog stanja i pripadajućih mu odnosa moći. Odabrani tekstovi u ovome su radu analizirani iz pozicije poststrukturalističke kritike i pristupa im se kao predstavnicima specifičnog znanstvenog žanra.

Anthropology of senses; touch; toucher; phenomenology; senses; subject

This study researches the status of three categories – senses, body and experience – within fenomenology and the anthropology of the senses. These categories are key in both of these disciplines, they are the exact categories through which notions such as “world”, “subject”, “culture” and “others” are thought about and defined. The thesis of this study is that the importance and usage of these categories do not rely solely on the intradisciplinary rules, but that they are, also, tightly intertwined with the broader, discursive changes. The main change which affected the understanding and status of these categories is the switch from modernity to postmodernity. The author believes that in the transition of modernity (which is characterized by strict boundaries, distance and view as the metaphor of knowledge) into postmodernity (which is, on the other hand, characterized by fluidity, closeness and knowledge affected by the logic of touch) the privileged position of the knowing subject in relation to the world is lost. In the postmodern situation, the inherited constellations fall apart while new ways toward the conceptualization of reality are sought. The Cartesia